Ono što bi u današnje vrijeme bilo u najmanju ruku čudno su godine u kojima je mlada nevjesta rekla sudbonosno “da”. Imala je samo 14 godina.
Josip Broz Tito je bio u zarobljeništu carske ruske vojske u vrijeme Prvog svjetskog rata. Kao vojnik austrougarske vojske on je 1915. teško ranjen na istočnom frontu. Oporavak je trajao godinu, kada je u Omsku upoznao mladu Pelagiju.
Pelagija Belousova je rođena u seljačkoj porodici, 1904. godine, u selu Mihajlovka kod Omska. Kada se zaljubila, imala je samo 13 godina, dok je Josip imao 24. Sklonost prema mlađim ženama on je kasnije zadržao tokom cijelog života. To je ujedno bila i najmanja razlika u godinama između Tita i njegovih žena.
Sa 14 postaje Brozova zakonita žena. Vjenčali su se u lokalnoj pravoslavnoj crkvi, a samo četiri godine kasnije preselili su se u Jugoslaviju.
– To su bila teška vremena za mladu porodicu. Brozova majka Marija umrla je od španskog gripa, otac Franjo se propio, a od petoro djece koje je Pelagija rodila, u životu je ostao samo sin Žarko, kaže Miro Simčić, autor knjige “Tito bez maske”.
Tada su je opisivali kao zgodnu i plahu, ali neobrazovanu i bojažljivu osobu. Sina Žarka rodila je 2. februara 1924.
Sredinom dvadesetih godina prošlog vijeka doselili su se u Zagreb. Pelagija je u to vrijeme bila domaćica, a kasnije se zaposlila i radila kao prodavačica u prodavnici namještaja “Bothe i Ehrmann” u zagrebačkoj ulici Ilici. Živjeli su u velikoj nemaštini.
Godine 1926. i sama je pristupila Komunističkoj partiji Jugoslavije. Godinu kasnije bila je u istoj partijskoj ćeliji sa suprugovim prijateljem i poznatim hrvatskim piscem Miroslavom Krležom. Učestvovala je u demonstracijama i više puta bila hapšena.
Tito postaje profesionalni revolucionar
Broz postaje profesionalni revolucionar i sve ga više zaokuplja politički rad zbog čega 1928. i biva uhapšen u “Bombaškom procesu”. Osuđen je na šest godina strogog zatvora. Kada je shvatila da će joj suprug završiti u zatvoru, Pelagija odlučuje da se vrati u Sovjetski Savez u čemu joj je mnogo pomogao Krleža.
Pošto se vratila u otadžbinu, odlučila je da zatraži službeni razvod, o čemu je Broza obavijestila poslavši mu pismo u zatvor.
Da li je samo činjenica da joj je suprug u zatvoru prouzrokovala odluku o pokretanju razvoda ili je toj nesrećnoj priči prethodilo nešto sasvim drugo još je nepoznanica. Nagađa se i da je na taj čin bila prisiljena, ali to nikada nije potvrđeno.
Tito se poslije odslužene kazne 1935. godine uputio u Rusiju da vidi ženu i sina.
Službeno su se razveli u aprilu 1936.
Čim je stigao, čuo je vijesti koje baš i nije očekivao. Pelagija mu je objasnila da im je sin zbog huliganskog ponašanja završio u popravnom domu jer je formirao uličnu bandu maloljetnika koja se zvala “Zlatni zub”.
Pelagija završila neslavno
Broz je potegao svoje ruske veze, pa je uspio da Žarka izvuče iz popravnog doma. Pelagija se poslije razvoda udala za fotografa Kominterne Rusa Petra Izmailoviča Raguljeva. Studirala je na Komunističkom univerzitetu nacionalnih manjina. 1938. godine Pelagija je iznenada uhapšena za vrijeme Velike čistke i optužena da “sabotira uvođenje socijalizma u SSSR”.
– Iako su se razišli, ona je tamo upravo zbog njega pala u nemilost, pa je čak bila i na prisilnom radu, kaže autor knjige “Tajni dosije – Josip Broz” Momčilo Jokić.
– Ona je brak sa Titom i život u Jugoslaviji platila dvijema desetogodišnjim internacijama u Sibir, zaključuje Miro Simčić.
Za to vrijeme Tito je Žarka smjestio u internat iz kog je uporno bježao da bi se na kraju 1941. sa samo 17 godina prijavio u sovjetsku vojsku. Do kraja Drugog svjetskog rata sin Pelagije i Tita živio je u Sovjetskom Savezu, boreći se kao oficir Crvene armije. Dvaput je odlikovan i teško ranjen. Prilikom jednog ranjavanja izgubio je ruku. Otac i sin ponovo su se sreli tek 1944. na ostrvu Visu, tadašnjem vojnom središtu nove Jugoslavije. Zanimljivo je da se Žarko, baš kao i njegov otac ženio više puta, i bio sklon provodima i preljubama. Čini se da i u ovom slučaju važi ona stara poslovica da iver ne pada daleko od klade.
Početkom rata Pelagija je puštena iz logora. Sa drugim suprugom 1944. dobija kćerku Ninu koja će postati inženjer. Pelagija je dvaput hapšena, a 1948. poslije Titovog sukoba sa Staljinom na montiranom procesu osuđena na 10 godina zatvora. Tito je vjerovao da je Pelagija umrla, tačnije da je ubijena. 1957. godine, poslije Staljinove smrti, vratila se iz progonstva, pošto ju je pomilovao Nikita Hruščov. Međutim, nije smjela da živi u Moskvi, već je protjerana u obližnji gradić.
Tek 1966. godine saznaje da je sin Žarko, koji se u međuvremenu vratio u Jugoslaviju, živ. Prije nego što je umrla, Žarko ju je posjetio i tada se prvi put sreo sa sestrom Ninom, piše Blic Žena.
Pelagija je umrla u Moskvi 12. aprila 1967. godine, a urna joj je položena na Novodevičjem groblju u Moskvi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu