Komemoracija Simonoviću održana je u Dorćol Placu u Dobračinoj ulici.
Od Veselina su se oprostili porodica, brojni prijatelji i kolege koji su pristigli na komemoraciju,
Na početku komemoracije prisutnima se obratio urednik lista Nova Ranko Pivljanin.
– Vesa nije bio šef po logici uredničkog mjesta, već po izvornom autoritetu, impregniranim vanrednim uredničkim nervom. Nije tražio da se uradi ništa što on sam nije mogao uraditi. Istina, nije bila niska ta ljestvica, ali zato se svi oni koji su uspjeli da je dometnu neće stiditi tekstova ispod kojih su stavljali svoje ime i prezime. U zlom vremenu mediokritetstva i jeftine i bijedne propagande, Veselin ih je takvih ostavio dovoljno – rekao je Pivljanin.
Urednik nedjeljnika Vreme Filip Švarm poručio je komemoraciji da je da Vesa Simonović bio profesionalac i da novinarstvo za njega nije bio posao nego poziv”.
– Veselin je imao izuzetnu ljubav prema nama puštao nas je da budemo oštri, ali i da insistiramo na činjenicama – rekao je Švarm.
On je naveo da je dogovor sa Veselinom bio sve.
– U nedjeljnim novinama je ostao srcem u dnevnom novinarstvu. Ako Veselin nije znao da se nešto desilo, to nije niko znao. Veselin je bio profesionalac, ali novinarstvo za njega nije bio posao nego poziv – kazao je Filip Švarm.
Okupljenima se obratio i Vesin saborac, direktor EuroBlica, Milan Subotić.
– Još 1998. godine kada nas je osnivač Blica pozvao u Kečkemet da nam saopšti da se faktički odriče iz Blica i da na njega više ne računamo, sa gorčinom u grlu, vraćajući se po nekoj velikoj kiši za Beograd, dok je direktor razmišljao kako da saopšti da od sutra nemaju posao, Veselin i ja smo na zadnjem sjedištu na nekom malom digitronu smišljali matematiku kako dalje i nastavili smo dalje, istina bez plata nekih dva-tri meseca. I taman smo se uspravili, onda su tog proljeća 1999. godine počele bombe nad Beogradom. Zapamtio sam na njegove legendrane riječi: “Nećemo se junačiti, niti praviti budale od sebe, ali ćemo svima pokazati ko su patriote” – rekao je Subotić.
Tužno je i teško bilo za sve u Dorćol placu, mjestu gdje se ovakva atmosfera nije osjetila, prenosi Nova.
– I pored toga što su nekima važnim nosili novine na cenzuru, mi smo pravili tada odlične novine, nažalost sa onim teškim ratnim fotografijama. Nakon rata vlast je pokušavala da nas uguši zabranama i besmislenim tužbama, pa smo u jednom trenutku morali da se štampamo od Banjaluke, Podgorice, Novog Sada – dodao je Subotić.
– Pred očima mi je i dan danas scena kada Vesa i tadašnji tehnički urednik Blica sa umazanim rukama do latkova od štamparske boje, dok u Nišu pokušava da osposobi mašinu koja je do tada štampala samo knjige, a ne i novine, i tako do 5. oktobra i noći, gdje je onako uz pobjednički viski rekao: “Milanče, sačuvasmo ovaj Blic i od vlasti i od vlasnika”, sluteći da nas tek očekuju veliki izazovi – nastavio je Subotić.
– Onda su došle korporacije i korporacije, budžeti, klikovi, targeti i ako je ta tvrdnja tačna da kapitalizam cijedi čovjeka, onda je Vesa to osjetio na sopstvenoj koži, uprkos svemu na onaj svijet je otišao pobjednički. a prije tog odlaska, samo onako kako je on znao, naučio je novinarskom poslu kolege i u Republici Srpskoj, na kraju ostaće samo jedno – mnogo smo radili, ali smo dokazali da se u ovoj zemlji može biti i pristojan i uspješan – rekao je za kraj direktor EuroBlica.
Glumac Milan Čučilović rekao je da na komemoraciji da se oko Vese Simonovića okupljala jedna divna grupa ljudi.
– Jedna fantastična ekipa, imali smo dva reditelja, glumca, ugostitelja, novinara, stolara, tapetara… Hoću da kažem da za Vesu bar kada je kafana u pitanju i prijateljstvo, nije tražio ni gledao to ko se čime bavi, već ko je kakav čovjek i s kim može da razgovara, a ponekad i da ćuti – naveo je Čučilović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu