Iz ove ustanove su objasnili su da je glavni razlog za to komplikovana procedura, koja može potrajati i godinama, a sve iz razloga najboljeg interesa djeteta, ali i potencijalnih roditelja.
– Usvojenje je najsloženiji oblik zaštite djece bez roditelja ili odgovarajućeg roditeljskog staranja, jer se njime zasniva roditeljski odnos, odnosno srodnički odnos između djeteta i osoba koje ga usvajaju. Postupku usvojenja djeteta može se pristupiti tek kada je dijete, prema odredbama Porodičnog zakona RS, pravno podobno za usvojenje. Zbog toga u oblasti usvojenja najbolji interes djeteta ima poseban značaj što podrazumijeva da se vodi duži postupak, provode procesne radnje i cijene sve okolnosti kako na strani djeteta, tako i na strani potencijalnih usvojilaca – rekli su iz ove ustanove.
Procjena
Bračni par koji želi da usvoji dijete, objašnjavaju oni, prolazi detaljnu psihološku i socijalnu obradu s ciljem utvrđivanja opšte i posebne podobnosti za usvojenje djeteta.
– Organ starateljstva je dužan da u postupku obrade lica zainteresovanih za usvojenje ocijeni njihove opšte podobnosti za usvojenje, uzme u obzir starost, fizičko i psihičko zdravlje, stabilnost bračne zajednice, motive za usvojenje, sposobnost za roditeljstvo, emocionalnu stabilnost i zrelost usvojilaca. Takođe, obavezan je da angažuje tim stručnjaka za procjenu cjelokupne situacije potencijalnih usvojilaca, kako bi sa svih relevantnih stanovišta, pravnog, psihološkog, pedagoškog, socijalnog i zdravstvenog, bilo moguće donijeti pravilnu odluku i ispuniti osnovnu svrhu usvojenja – obezbjeđivanje odgovarajuće porodične sredine djeteta lišenog roditeljskog staranja – objašnjavaju iz Centra za socijalni rad.
Direktor doma za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja „Rada Vranješević“, Vladimir Kajkut, kaže da je u ovoj ustanovi trenutno smješteno osamdesetoro djece svih uzrasta, kojima ovaj dom predstavlja vid zaštite, s mogućnošću stalnog smještaja u saradnji sa Centrom za socijalni rad.
– Trenutno u domu borave djeca različitih uzrasta, od beba do studenata. Imamo dvoje djece uzrasta do tri godine, a mlađe ima godinu dana. Ukoliko procijene da ima potrebe, iz Centra za socijalni rad odlučuju da li dijete ide na usvojenje ili u hraniteljsku porodicu – kaže Kajkut.
Porodica
S obzirom na proceduru i uslove koji se veže za usvajanje, u toku protekle godine, nijedno dijete iz ove ustanove nije pronašlo stalni dom.
– Kod nas su, u većini slučajeva, smještana djeca koja imaju žive roditelje. Iz Centra za socijalni rad se u tom slučaju opredjeljuju za opciju smještaja djece u biološku porodicu. To je prevashodni cilj, a usvojenje krajnja opcija. Zakonom o socijalnoj zaštiti, koji je na snazi od 2012. godine, navedeno je da Centri za socijalni rad smještaju djecu mlađu od tri godine u ustanove samo u hitnim slučajevima, po mogućnosti kratkoročno, dok djetetu ne nađu neki adekvatniji oblik zaštite. Iz tog razloga, prema informacijama s kojima trenutno raspolažem, u toku protekle godine nije bilo usvajanja koja su išla iz našeg doma prema nekim porodicama – rekao je Kajkut.
Psiholog Slavica Tutnjević kaže da komplikacije vezane za trajanje procesa usvojenja mogu ostaviti psihološke posljedice na potencijalne usvojitelje, ali i na djecu kojima prolaze dani bez topline porodičnog doma.
– Ponekad proces zna potrajati godinama, a neizvjesnost, koja je stalno prisutna, dovodi do mnogih pitanja. U tom periodu, potencijalni usvojitelji se suočavaju s poteškoćama koje ih često dovode do nedoumice i mnogih pitanja, u smislu da li su donijeli pravu odluku, da li su na pravom putu, te kakav će ishod biti. S druge strane, imamo djecu kod kojih je to posebno problematično, jer svaki dan koji provedu u čekanju, van porodičnih uslova, za njih je gubitak – rekla je Tutnjevićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu