Koliko su djeca zaostala u socijalnom razvoju tema je o kojoj je danas u “Uranku” na televiziji K1 govorila Biljana Lajović, specijalista školske psihologije.
Na testiranju budućih đaka prvaka pokazalo se da nisu u stanju da duže od 20 ili 25 minuta izdrže testiranje za upis u školu.
– Ranije smo za dijete koje poslije 40 minuta počne da se vrpolji govorili da je nestrpljivo. Danas, djeca sve gledaju da zbrzaju, neće da crtaju, pitaju kada će kraj. Niko ne može da ospori prednost novih tehnologija u smislu lakog dolaženja do informacija, snalaženja i komunikacije. Ali, s druge strane, djeca sa dva prstića i dva klika dolaze do svih informacija, bez ikakvog napora. Nema procesa razmišljanja, ne znamo da li su te informacije tačne i odakle dolaze. Stalno govorimo kako su djeca digitalno vješta. Oni možda jesu tehnički vješti da brzo sve pronađu, ne možete da ispratite te ruke koje lete po tastaturi ili ekranu, ali to nije digitalna pismenost. Ona obuhvata analitičko tumačenje činjenica, rezonovanje, prikupljanje kvalitetnih podataka, da znate šta je tačno. Ranije smo imali rječnike i enciklopedije i znali smo da su to tačni podaci. Sada, podataka ima koliko hoćete i dramatičnu su i senzacionalistički prije nego suštinski. Gdje je nestalo otkrivanje, istraživanje, da pogriješite pa popravite, da vježbate finu motoriku, sklapate nešto… Djeca ne znaju kako da se zaštite na internetu, misle da im niko ništa ne može, jer djeca nemaju sposobnost predviđanja kao odrasli – istakla je Lajovićeva.
Ona je takođe i dodala da je krajem 2018. sprovedeno veliko evropsko istraživanje koje je dalo poražavajuće rezultate.
– Istraživanje “Djeca Evrope na internetu” (EU kids online), u kojem smo i mi kao zemlja učestvovali, pokazalo je da djeca uzrasta od 9 do 17 godina dnevno provode tri do četiri sata na internetu. To je previše. A tek vikendom – četiri do sedam sati dnevno. I ponavljam, to je bilo prije korone. Ja se sada pitam, a cijeli život sam u obrazovanju, pa zar nije logično da vikendom budu manje za računarom i uz telefon? I onda shvatim da su se djeca potpuno otuđila od svoje porodice – kazala je ona.
Na pitanje voditelja Draga Jovanovića ko je za to kriv – Lajovićeva je istakla: svi.
– Svi su krivi, osim djece. Prvo roditelji koji drže telefone u rukama non-stop. Nama su društvene mreže pojele realan život. Umjesto da vikendom djeca izađu napolje sa roditeljima, ona su na internetu. Ne trebaju vam pare, izađite u parkić i igrajte se. Svaki kraj grada ima sportske terene. Dobacujte se s loptom, igrajte badminton. Roditelji djeci ne posvećuju pažnju niti shvataju značaj fizičke aktivnosti po mentalno zdravlje njihove djece – naglasila je specijalista školske psihologije.
– Sa mašinom se ne razgovara, klikće se i lajkuje, stavljaju se emotikoni. Djeca gotovo da nemaju potrebu za verbalizacijom. Prvi korak ka razumijevanju sopstvenih emocija od malih nogu je da ih prepoznamo i imenujemo. Kada pitamo djecu kako se osjećaju kažu srećno ili tužno, i tu je kraj. Nema nikakvog dijapazona emocija koje mogu da prepoznaju. I ne znaju s njima šta da rade i kada ih prepoznaju – objasnila je Biljana.
Polovina djece između 9 i 12 godina ima profile na društvenim mrežama
Specijalista školske psihologije, rekla je i to kako polovina djece uzrasta od 9 do 12 godina ima otvoren profil na društvenim mrežama.
– To se ne može ako je dijete mlađe od 13 godina. Kada ih pitate ko im je pomogao kažu – mama i tata. Tako ih roditelji uče da kad god djetetu odgovara može da slaže i prevari. Škole imaju ozbiljne probleme da uvedu roditelje u red, da objasne da dijete na času ne smije da ima mobilni, a roditelj kaže: Hoću da u svakom trenutku znam gdje mi je dijete. Pa znaš, u školi je. Roditelji zivkaju djecu i šalju im poruke dok su na času. Mi odrasli smo odgovorni za sve. Ne možemo se javljati na prvo zvono telefona kod kuće, za ručkom, dok gledamo film. Kada ste čuli da vam se neki roditelj pohvalio da mu dijete brzo trči? Djeca se uče da znaju da ponove pjesmicu, da recituju i tako ga učite da je ponavljanje vrijedno, a nije. Vrijedno je da dijete o nečemu misli.
“Razgovarajte, slušajte”
Biljana Lajović kazala je danas i da bi roditelji sa djecom trebalo da gledaju crtane filmove, a ne da mu puste crtani, a da oni rade nešto drugo.
– Komentarišite, analizirajte, pitajte ih šta bi dijete uradilo da se nađe u nekoj situaciji iz crtanog filma. Roditelji nisu spremni da dio svog komfora žrtvuju za dobrobit djece, a očekuju da se sve magično završi. Sa ljudskim bićima treba biti u odnosu, a ne sa mašinama. Telefon ili televizor možete da isključite, ali drugu osobu ne možete. Mnogo je važno da se djeca igraju i da se kreću. Igraju se mobilnim telefonima od 500 evra i te telefone im kupuju roditelji. Šta vam treba za „Između dvije vatre?“. Jedna lopta. Za školicu? Jedna kreda ili kamen. Vratimo se igranju igračkama i igranju napolju, druženju s djecom, razgovoru. Slušajte djecu, pitajte ih i slušajte šta kažu. To se uči kod kuće. Djeca napolju u igri treba zajedno da rješavaju probleme. Ne „skačite“ na prvi problem. Roditelji ne puštaju djecu da misle i da sami probaju da riješe problem. Odrasli su danas kao policajci, odmah se umiješaju, a onda se međusobno posvađaju – zaključila je ona u svom gostovanju, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu