Iako je nekada bilo sasvim u redu da dijete ne nauči čitanje i pisanje prije nego što pođe započne osnovno obrazovanje, kada je uz pomoć bukvara jedno po jedno slovo studiozno proučavano po nedjelju dana, danas su izgleda, učitelji začuđeni kada prvak pođe nespreman u školu, pa su prvi na meti “nemarni roditelji” koji im nisu dovoljno posvetili pažnje, piše Blic.
Da je gorepomenuti scenario trenutno realnost u Srbiji i nešto na šta bi roditelji, izgleda, trebalo da obrate veliku pažnju, najbolje je na svojoj koži prije dvije godine osjetila Beograđanka S.L. kada je njen najstariji sin krenuo u prvi razred, a koji prije toga nije naučio ni da čita ni da piše.
– Sin mi je prije dvije godine pošao u prvi razred, a onda me je negdje u novembru nazvala njegova učiteljica i rekla da moj sin ne može u potpunosti da prati nastavu. Ja sam tada bila šokirana i pitala učiteljicu u čemu je zapravo problem, te mi je objasnila da moj sin ne zna da čita kao što to znaju druga djeca koja su slova najučila prije polaska u prvi razred. Rekla mi je da su druga djeca jednostavno naprednija – priča S.L.
Kako dalje navodi naša sugrađanka S.L, iako je mislila da se čitanje i pisanje prvenstveno uči u školi, te da je prvi razred vreme za to, ostala je zatečena kada je shvatila da “stvari ne stoje tako”, dok je najdeblji kraj u svemu tome izvukao njen sin, koji nije uspio da prati gradivo koje se “preletalo” s obzirom na ostalu djecu u razredu koja su odavno savladala čitanje.
Dok se S.L. činilo da će se možda vremenom problem riješiti, videla je da nije tako i da njenom sinu problem predstavlja i praćenje nastave iz matematike gdje je takođe morao da čita, pa mu je unajmila privatnog profesora koji mu je pomogao sa sustigne vršnjake, a koji se posljednjih godina masovno unajmljuju upravo za rad sa đacima prvacima, čak 2-3 mjeseca prije početka same škole.
– Shvatila sam da moram nekako da pomognem sinu koji je zbog ostale “napredne” djece jako zaostajao, a na kog učiteljice očigledno nisu obraćale dovoljno pažnje, podrazumijevajući da su određene stvari morali da nauče sa svojim roditeljima, pa sam mu unajmila privatnog profesora iz druge škole koji je sa njim radio dva puta nedeljno, puna tri mjeseca – govori Beograđanka S.L. i dodaje kako se trenutno plaši i za svog mlađeg sina koji bi sljedeće godine trebalo da pođe u prvi razred, a koji, poput svog brata, takođe još uvijek nije naučio da čita i piše.
– Sada sam u ozbiljnom strahu. Neprijatno je da vam se učiteljica ili učitelj javi i u prevodu kaže kako ste bili nemarni. Imamo godinu dana, pa ću pokušati, naučena iskustvom, da barem svog mlađeg sina naučim da čita i piše i prije polaska u prvi razred, iako ga to trenutno ne interesuje i samo, kao i svako dijete, želi da se igra – ističe majka dva djeteta S.L.
“Djeca bez predznanja bolje napreduju u školi”
Kako za Blic objašnjava učiteljica Bojana Janošević koja drži privatne časove učenicima od prvog do osmog razreda u Beogradu, prema njenom dosadašnjem iskustvu rada u školi i sa prvacima, najbolje napreduju ona deca bez predznanja.
– Tokom samog studiranja na Učiteljskom fakultetu, budućim učiteljima je objašnjeno kako zapravo deca pre prvog razreda ne bi trebalo da uče slova, već da je za to jedino predviđen prvi razred, a kako učitelji ne bi morali da ispravljaju pogrešno naučene mališane, što ume da bude jako teško. Čula sam za primere učitelja koji zahtevaju da deca znaju sva slova i da čitaju pre nego što krenu u prvi razred, ali nisu svi takvi. Dete nikako ne treba da se tera da to nauči, to je zadatak nas učitelja, jedino u slučaju da dete to samo želi – objašnjava učiteljica Janošević.
Djeca koja znaju samo par slova bolje napreduju, priča učiteljica iz ličnog iskustva i navodi koje su stvari koje dijete treba da savlada u predškolskim ustanovama.
– Iz mog ličnog iskustva, deca koja su znala samo 3-4 slova mnogo bolje su napredovala i usvajala gradivo onako kako je i najispravnije. Međutim, realnost je da danas imamo đake prvake koji polaze u prvi razred znajući sva slova i sa veštinom čitanja i pisanja. I u takvim situacijama, učitelj treba da se posveti svakom detetu isto, dok je i na roditeljima da se informišu o učitelju i šta isti zahteva, ne bi li saznali šta sve njihovo dete treba da nauči pre polaska u prvi razred – govori učiteljica Janošević i dodaje kako se tokom predškolskog obrazovanja uči samo kojim glasom počinje koje slovo i deljenje reči na glasove, kao i razvoj grafomotorike, odnosno sposobnost držanja olovke i slično.
Kako još navodi naša sagovornica Janošević, primetila je da su na teritoriji Beograda “nikle” brojne školice koje nude upravo pripremu prvaka za prvi razred, iako toga pre nije bilo.
– Ne znam kako je u ostalim delovima Srbije, ali primećujem kako u Beogradu ima sve više tih privatnih školica koje nude pomoć osnovcima, odnosno prvacima da savladaju gradivo koje se nekada samo učilo u prvom razredu, i to ne na samom početku, već kasnije. Ipak, možda je i korona tome doprinela, jer su tokom onlajn nastave deca mnogo manje učila, pa je ovo bio način da nadoknade potrebno znanje – zaključuje učiteljica Janošević za “Blic”.
Šta učitelji treba da očekuju od đaka prvaka
Prema riječima dr Nade Ševe iz Instituta za pedagoška istraživanja, standardi i/ili minimumi znanja o početnom čitanju i pisanju koja djeca treba da imaju na početku prvog razreda nisu definisani u zvaničnim dokumentima zato što se u našem obrazovnom sistemu pretpostavlja da deca započinju proces opismenjavanja u prvom razredu, te da je Pravilnikom o programu nastave i učenja za prvi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja odvojeno 90 časova za početno čitanje i pisanje, koji se realizuju u prvom polugodištu, sa mogućnošću produžetka ovog segmenta i na drugo polugodište ukoliko je učenicima potrebno.
Učitelji mogu (a ne treba) da očekuju razvijene kompetencije u vezi sa ranom pismenošću, uz uvažavanje visokog stepena individualnih razlika koje su o ovom periodu uobičajene – govori dr Ševa.
Važno je da se napomene, kako doktorka dalje ističe, da deca koja ne znaju da čitaju pre polaska u prvi razred nemaju nikakav problem, i da ne treba da ih smatramo manje naprednom.
– Čini se da postoji uverenje da većina dece u Srbiji zna da čita i piše pre nego što pođe u prvi razred, pa je zato važno da sva djeca imaju iste startne pozicije. Preliminarne analize istraživanja urađenog 2019. pokazuju da je prema procjeni roditelja skoro dve trećine učenika prije početka prvog razreda dobro usvojilo prepoznavanje slova (61,5%), dok je samo 10,7% učenika moglo tečno da pročita priču. Kada je u pitanju pisanje, djeca su bila uspješna u pisanju svog imena (74,3%), dok pisanje drugih reči nije predstavljalo izazov za 37,9% učenika pre početka prvog razreda. Iz ovih podataka možemo da zaključimo da je većina učenika u Srbiji na samom početku ili uopšte nije započela usvajanje čitanja i pisanja prije prvog razreda – zaključila je doktorka Ševa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu