Kolumne

Korijeni Evrope na našem tlu

Ono što je nesporno i što priznaje svjetska arheologija je činjenica da su na teritoriji Balkana nastale prve zajednice ljudi koje su nam u nasljeđe ostavili tragove o svojoj kulturi.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Bile su to butmirska kultura, na teritoriji današnje BiH, i kultura Lepenskog vira u Srbiji. Obje ove neolitske kulture su postojale između 5000. i 4500. godine prije naše ere i imale su dosta sličnosti.          

Butmirska kultura je rasprostranjena na području oko donjeg i srednjeg toka rijeke Bosne i predstavlja jednu od najznačajnijih kulturnih grupa iz mlađeg neolitskog perioda u Evropi. Smatra se da je butmirska grupa nastala oko 5100. godine p. n. e. Butmirska kultura je najpoznatija po svojoj jedinstvenoj keramici. Sav iskopani materijal se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine

Najpoznatija nalazišta neolita butmirske grupe su: Butmir kod Sarajeva, Kraljevine kod Novog Šehera, Obre II kod Kaknja, Nebo kod Travnika, Crkvina kod Viteza, Okolište kod Visokog, Brdo kod Kiseljaka.

Naučnica Marija Gimbutas je podijelila butmirsku kulturu na tri perioda. Prema radikarbonskim analizama, život u ovim naseljima trajao je od 5100. do 4500. godine prije naše ere: Butmir I, 5100. – 4900. godine, Butmir II, 4850. – 4750. godine, Butmir III, do 4500. godine. Arheološko blago koje se nalazi na tlu naših naroda je neprocjenjivo za svjetsku kulturu i za istoriju civilizacije. Poslije butmirske kulture, razvile su se neolitske kulture na tlu današnje Srbije – od Lepenskog vira, preko vinčanske, starčevačke do vatinske kulture.

Postoje brojne sličnosti figurica pronađenih na području Lepenskog vira i gradova sumerske civilizacije. Sumerska civilizacija je jedna od najstarijih i iz nje su se porodili stelarni kultovi, mitovi i vjerovanja starih Egipćana, Jevreja, Grka, Rimljana, Srba. Vinčanska je zenit doživjela 3800. godine pre naše ere. Na teritoriji današnjeg Beograda, areheolozi su pronašli ogroman broj artefakata iz vremena vinčanske kulture.

Cijenjeni arheolog Dragoslav Srejović piše da je narod Vinče potisnut od strane brojnih nomadskih plemena sa istoka. Tek oko 1600. godine prije naše ere narod se ponovo okupio na sličnom području.

“Kriza je prebrođena tek oko 1600. godine prije nove ere, u trenutku kad su se zajednice Šumadije, Bačke i Banata, ranije razjedinjene i desetkovane, opet čvrsto povezale i ostvarile jedinstvenu, tzv. vatinsku kulturu”, piše on.

Narod koji je živio u Vinči, ostavio je za sobom tragove piktografskog pisma, koje je teško dešifrovati. Jovan K. Deretić u svom djelu “Srbica” tvrdi da je vinčansko pismo zapravo pismo drevnih Srba, koje on naziva srbicom, pismo koje je uticalo na razvoj pismenosti u cijelom regionu. U ovoj neobičnoj studiji autori vinčasko pismo srbicu prepoznaju kao arhaični model za ćirilicu, pismo kojim se danas služe Srbi i drugi slovenski narodi.

Artefakti vatinske kulture na bakarnom nakitu pokazuju da je to područje bilo u dodiru sa tada veoma razvijenom minojskom kulturom.

Ogroman posao čeka naučnike da na pravi način izuče korijene ljudske civilizacije. Trebalo bi da se ponosimo što pripadamo onom dijelu svijeta koji je, naučno dokazano, korijen današnje Evrope. 

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu