Danas je ona mauzolej nekog prošlog vremena. Čuveno prezime Krup danas je poznato samo kao dio složenice nastale od dvije dinastije, Tisen i Krup, koje su se spojile pre 20 godina, no od tada nisu mnogo toga napravile.
Nekada uz bok njemačkim inženjerskim divovima poput Simensa i Dajmlera, Tisenkrup blijedi kao raspršena njemačka kompanija koju su loši upravljački potezi prisilili da proda svoje jedinice kako bi potkrpila rupe na računu.
Pojedini će se sektori, smatraju u “Blumbergu”, možda još godinama boriti i tako opstati, no konglomeratu čiji je čelik zaslužan za toranj na Krajslerovoj zgradi, koji je pokretao nacističke ratne mašine i napravio uređaje koji su kineski ubrzani rast odveli u kasni 20. vijek, je odzvonilo. Pad Tisenkrup carstva izvor je i briga njemačkih političara koji u njemu vide naznaku za budućnost njemačke privrede.
Rastuća kriza u kompaniji po prvi put stavlja interese radnika i dioničara u nivo budući da joj treba novac kako za plate, tako i za održavanje na površini. Taj novac bi mogli da dobiju prodajom svog najvrednijeg odjeljenja, onog s liftovima koji vrijedi 15 milijardi evra, za šta su trenutno i u pregovorima.
Uz to, Tisenkrup razmatra i prodaju svoje proizvodnje dijelova za automobile budući da im zarada u tom sektoru pada zbog sve lošijih rezultata u cijeloj njemačkoj automobilskoj industriji. Odjeljenje teških čeličnih ploča, koji je naslijedio Krupove čeličane iz koje su izašli tenkovi i borbeni brodovi Adolfa Hitlera, takođe je na prodaju.
Ovo je nastavak silaznog trenda koji je počeo poslije Drugog svjetskog rata. Njemačka teška industrija nikada nije bila u potpunosti održiva uz uslove svjetskog tržišta – smatra Albreht Ritschl, profesor istorije ekonomije na “London School of Economics”.
Osim dugova, azijske zemlje postale su velika boljka njemačkom divu. Program “Made in China 2025” pomogao je tamošnjim kompanijama da izrastu u najjaču konkurenciju za brojne njemačke proizvođače što se jasno vidi upravo u proizvodnji autodelova.
– Evropi će biti jako teško da ostane u igri protiv ambiciozne kineske države koja nastavlja s pomoći firmama u ključnim industrijskim sektorima s ciljem razvoja Kine u naprednu sofisticiranu ekonomiju – pojasnio je Filip Le Kor, stručnjak za kinesko-evropske ekonomske odnose.
Proizvodnja čelika u Evropi generalno se našla u egzistencijalnoj krizi. Dok troškovi dozvola za emisije ugljen-dioksida kontinuirano rastu, jeftin uvoz iz inostranstva stalno slama cijene.
Ipak, uprkos navedenom, za mnoge rane Tisenkrupa, kompanija je sama kriva. Firma i dalje nosi ožiljke zbog odluke iz 2005. za osvajanjem američkog tržišta čelika.
Uprava je potrošila više od 12 milijardi evra na čeličanu u Brazilu i na fabriku u Alabami, a zbog pada svjetskog tržišta i velikih brazilskih troškova, Tisenkrup je deset godina kasnije morao da ugasi pogone. To je kompaniju ukupno koštalo više od osam milijardi evra, što je jedna od najvećih propalih investicija u istoriji Njemačke.
Tom kombinacijom loših poslovnih odluka i rastućih troškova je Tisenkrup čak deset od proteklih 13 godina poslovao s gubicima. Stoga ne čude stalne promjene na vrhu kompanije.
I dok vila Hugel i dalje sjaji zbog svoje glamurozne prošlosti te se u njoj održavaju razne ceremonije i klasični koncerti, realnost je stigla u Tisenkrupovo sjedište udaljeno 20 minuta vožnje. Tamo pak radnici nekada najveće njemačke kompanije moraju dva puta da razmislie prije nego što od sekretara u firmi zatraže hemijsku i svesku.
(novac.hr , Blumberg)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu