Ovim riječima počinje ispovijest penzionisanog podoficira i nosioca ordena za hrabrost Slađana Vučkovića (52) iz Niša, koji je u aprilu 1999. godine na Kopaoniku u eksploziji kasetne bombe ostao bez obje ruke. Vučkovićevo obraćanje na centralnoj manifestaciji obilježavanja Dana sjećanja, preksinoć u Nišu, dirnula je sve prisutne, a u jednom trenutku suze nije mogao da zadrži ni sam predsjednik Aleksandar Vučić.
Vučković se, kao da je bilo juče, sjeća svih slika užasa koje je doživio tog dana.
Ne znam ni sam, neobjašnjivo je bilo kako sam ustao i potrčao iako mi je jedna noga bila skroz pokidana… Onesvijestio sam se i probudio tek u bolnici poslije operacije i vidio da pored desne nemam ni lijevu ruku – sjeća se Vučković.
Najteže mu je u tom trenutku palo saznanje da neće moći da pomiluje po kosi svoju kćerku koja je tada imala 10 godina i petogodišnjeg sina, da ih uzme za ruke i prošeta. Teško mu je pala pomisao da će ga ljudi vidjeti bez ruku.
– Ko zna šta bi bilo sa mnom da porodica nije stala uz mene. Kako djeca, tako i moja supruga Dušica. Uvijek ću pamtiti njene riječi: “Ne sekiraj se što nemaš ruke. Uvijek imaš moju ruku”. Ukućani mi pomažu da se obučem, vežem kravatu, u obavljanju svakodnevnih aktivnosti – priča Vučković.
On veliki broj poslova i radnji poslova sam obavlja danas, kao što je javljanje na telefon, pijenje kafe, a poslije nekoliko godina oslobodio se i proteza.
Preko svoje organizacije “Akcija i pomoć” veoma je aktivan na međunarodnim konferencijama o zabrani kasetne municije.
– Veoma mi je žao što Srbija nije pristupila konvenciji o zabrani ove municije jer bismo tako imali pristup fondovima. Nažalost, u Srbiji je još oko 2,5 miliona metara kvadratnih na 150 lokacija u 16 opština koji su kontaminirani eksplozivnim napravama, odnosno gdje postoji sumnja da ih još ima. Na ovaj način bismo dobili znatna sredstva za njihovo uklanjanje – kaže Vučković.
On je apelovao na sva nadležna ministarstva i državne institucije da se pristupi ovoj konvenciji.
Vučković je kao takozvani BAN advokat, koji se bavi promociji zabrane kasetne municije, do sada govorio na konferencijama u Beču, Dablinu, Oslu, Laosu, Bejrutu, Ženevi, Velingtonu na Novom Zelandu… Poseban kuriozitet je to da je o ovom problemu govorio i u francuskom parlamentu.
– Kao svoj veliki lični uspjeh doživljavam i to što sam se našao u serijalu kanala “US History” – “100 nepoznatih ljudi koji mijenjaju svijet” – kaže Vučković.
Neke rane ne liječi vrijeme
Vučković kaže da je veoma emotivno doživio trenutak obraćanja na centralnoj manifestaciji Dana sjećanja u Nišu, kada su i predsjedniku Srbije Aleksandra Vučića prošle suze dok je govorio o njemu.
– Naravno da sam emotivan jer, iako je prošlo 20 godina, neke rane ne liječi vrijeme. Kao što je Vučić zaplakao, zaplakali su i mnogi ljudi u publici, zaplakala je i moja supruga koja mi pomaže u svim stvarima. Pomažu mi i moja djeca, koja su sve to takođe doživjela veoma emotivno. Poznajem mnogo ljudi, i one koji su bili u ratnim dejstvima, ali i one koji su postradali kao civili i nikom nisu ništa skrivili. Činjenica je da su za tih 78 dana htjeli da nas pobiju, niko kriv, ni djeca ni civili koji su nastradali – kaže Vučković, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu