Tokom pola vijeka su se kurdski militanti borili protiv Turske za nezavisnost na jugoistoku zemlje, regionu pretežno naseljenim etničkim Kurdima. Ova borba je odnijela više od 40.000 života i proširila se van granica Turske u Iran, Irak i Siriju.
Krajem februara Abdulah Odžalan, zatvoreni lider Radničke partije Kurdistana, pozvao članove grupe da polože oružje i raspuste je, signalizirajući time želju da se okonča oružana pobuna koja traje više od 40 godina na jugoistoku Turske, u Siriji, sjevernom Iraku i susjednom Iranu.
– Pozivam na polaganje oružja i preuzimam istorijsku odgovornost za ovaj poziv. Sve grupe moraju da polože oružje, a PKK mora da se raspusti – rekao je u pismu pročitanom pred gomilom njegovih saveznika u Istanbulu Odžalan (75), koji je u zatvoru od 1999.
Proglašen prekid vatre
Nakon njegovog poziva, kurdska milicija je proglasila prekid vatre.
– Proglašavamo prekid vatre koji stupa na snagu od danas. Nijedna naša snaga neće preduzimati oružane akcije, sem ako ne bude napadnuta – stoji u saopštenju izvršnog odbora PKK.
Ako Odžalanovi sljedbenici zaista poslušaju taj poziv, to bi moglo da bude prekretnica za Tursku koja će dalekosežne posljedice za Bliski istok. Odžalanovo saopštenje je potreslo čitav Bliski istok i možda će uticati na niz kurdskih milicija sa dugim, ali raznolikim vezama sa PKK. Grupa je Odžalanovo saopštenje nazvala djelom “novog istorijskog procesa” za region.
Sukob između Turske i PKK
Sukob između PKK i Turske imao je razorne posljedice na Tursku i susjedne zemlje. Velik dio borbi bio je usmjeren na težnju PKK da uspostave nezavisnu kurdsku državu u Turskoj, ali je u posljednjim godinama grupa pozivala na veću autonomiju unutar zemlje.
Kurdi su najveća manjina u Turskoj, gdje čine između 15-20 odsto populacije, a imaju značajnu prisutnost u sjevernoj Siriji, sjevernom Iraku i Iranu.
Odžalan je osnovao PKK 1978. kao kurdsku separatističku grupu u Turskoj, dio većeg pokreta među Kurdima rasutih širom regiona. Nasilje je izbilo u avgustu 1984. kada su borci PKK ubili dvojicu turskih vojnika. Sukobi su se intenzivirali tokom godina, a PKK je sve više pribjegavao militantnim aktivnostima. Rat Turske sa PKK bio je praćen represijom nad prokurdskim partijama, političarima i aktivistima.
SAD, EU i Turska klasifikuju PKK kao terorističku grupu.
Odžalana su zarobile turske snage bezbjednosti u Keniji 1999. – navodno uz pomoć CIA – i osuđen je na doživotni zatvor zbog izdaje. Godinama je bio jedini zatvorenik u zatvoru na Imraliju, ostrvu nalik Alkatrazu južno od Istanbula u Mramornom moru.
Turska je započela mirovni proces sa PKK 2013, a dvije godine kasnije Odžalan je uputio sličan poziv sljedbenicima da polože oružje. Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije, nasilje se ponovo rasplamsalo i dvije strane su se vratile ratu.
Zašto se ovo sada dešava – Erdoganova želja treći mandat uz promjenu Ustava
Predsjednik Redžep Tajip Erdogan, koji vlada Turskom više od dvije decenije, ima na umu ustavnu promjenu koja će mu omogućiti da se kandiduje za treći mandat na izborima 2028.
Ustavne promjene zahtijevaju dvotrećinsku većinu glasova u parlamentu, a neki stručnjaci kažu da će Erdoganu stoga biti potrebna podrška prokurdske Demokratske narodne partije, treće po veličini u parlamentu. Ovo je ista grupa čiji su poslanici posredovali između Odžalana i vlade, te su na kraju pročitali izjavu kurdskog lidera iz zatvora.
– Erdoganova vladajuća alijansa može ovo da vidi kao priliku da pridobije HDP za ustavne promjene koje bi mogle da produže njegovu predsjedničku funkciju, dok bi Kurdima istovremeno dale više prava – rekao je Berkaj Mandiradži, analitičar Međunarodne krizne grupe.
Šta će PKK sama dobiti iz ovog dogovora tek treba da se vidi. Gonul Tol, saradnica Instituta za Bliski Istok u Vašingtonu, ukazala je da Erdogan prethodno nije uspio da postigne mir sa PKK jer nije želio da prizna kurdske zahtjeve.
Regionalne posljedice
Prema stručnjacima, Erdogan sem domaćih motiva možda uočava ključne regionalne promjene koje čine strateški sporazum još potrebnijim. Mandiradži je rekao da, “kako se Bliski istok preoblikuje, a Turska je spremna da igra važnu ulogu u Siriji, Ankara vidi okončanje ovog dugotrajnog sukoba kao stratešku neophodnost”.
Region je prošle godine prošao kroz velike promjene, nakon svrgavanja predsjednika Bašara al Asada u Siriji. Sirijske Jedinice narodne zaštite su kurdska milicija povezana sa PKK, koja čini okosnicu Sirijskih demokratskih snaga, koje podržavaju SAD i koje su se borile protiv ISIS.
Novi predsjednik Sirije Ahmed al Šara pozvao je YPG da se integriše u nacionalnu armiju, ali grupa traži da bude zasebna jedinica u vojsci, što vlada odbija. Nejasno je da li će YPG ispratiti Odžalanov poziv na razoružanje.
– U Siriji je u igri i Rusija, koja je podržavala Asada i sada sa oslabljene pozicije pokušava da bar zadrži svoje dvije vojne baze u Hmeimimu i Tartusu. Ali, da bi se ubrali plodovi diplomatskih i vojnih dobitaka u Siriji, biće potrebno da Turska pomogne Al Šari da uspostavi ujedinjenu zemlju, sa nacionalnom vojskom koja će zamijeniti desetine milicija koje još djeluju u zemlji, naveo je u analizi Cvi Barel.
Stručnjaci kažu da je malo vjerovatno da će Izrael pozdraviti Odžalanov poziv, s obzirom na svoju podršku sirijskim Kurdima.
– Izraelcima se to neće dopasti – rekao je jedan stručnjak CNN, dodajući da će opseg izraelskog uticaja u Siriji zavisiti od toga kako Vašington vidi poteze PKK i da se administracija Donalda Trampa “vjerovatno neće protiviti” Odžalanovom pozivu.
A šta će reći Tramp na to?
Tramp je želio da povuče američke trupe iz Sirije već 2019, što je spriječeno pod pritiskom Kongresa i međunarodne zajednice.
– Sada kada je Kongres na Trampovoj strani i kada odnosi sa “međunarodnom zajednicom,” odnosno evropskim državama, liče na nadmetanje u kojem se zatežu ruke uz uzajamno pljuvanje, sirijska i američka posvećenost Kurdima neće biti na vrhu liste prioriteta Bijele kuće – napisao je Barel, pa dodao:
– Tramp bi sada mogao da se ubijedi da njegov prijatelj Erdogan može da zamijeni Kurde u ratu protiv ISIS, čime bi okončao američko učešće u Siriji. Kao rezultat toga, Kurdi bi mogli da se nađu u vojnom sukobu sa Turskom i Sirijom, bez podrške Amerikanaca, dok Turska istovremeno prolazi kroz proces pomirenja sa PKK, koja bi kasnije mogla da se razoruža.
Prema takvom scenariju koji promoviše Turska, sirijski Kurdi više neće imati vojni ili diplomatski prostor za manevrisanje i moraće da prihvate diktate Al Šare, koji će u stvari biti Erdoganovi, i da pristanu na sirijsku vlast nad svim kurdskim oblastima, čime bi omogućili povlačenje Turske iz Sirije, kaže Barel, prenosi Blic.
Prema njegovim riječima, Izrael će se potom suočiti sa novom situacijom – biće jedina strana okupaciona sila u Siriji i moraće da se nosi ne samo sa turskim i sirijskim pritiscima već i sa Trampovom administracijom, koja bi lako mogla da pokloni Erdoganu da bude “vlasnik” Sirije u ime SAD.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu