Kultura

(VIDEO) Art rok u bivšoj SFRJ (20): Bend Plavi orkestar

Skloni kempu i umjetničkim provokacijama bili su mladi sarajevski umjetnici poput Isidore Bijelice, Aleksandra Hemona, Gorčina Stojanovića, Saše Lošića.

Saša Lošić svira gitaru
FOTO: NENAD MIHAJLOVIĆ/RINGIER

Isidora je zbog umjetničkog “naci žura” izazvala golem skandal u Sarajevu, zbog čega se preselila trajno u Beograd. Njen školski drug Saša Lošić krenuo je umjetničkim stopama pod patronatom Malkolma Muharema i napravio bend “Plavi orkestar”.

Pročitajte još

Čitav koncept pojavljivanja benda bio je umjetnički i medijski osmišljen, od pionirskih marama i glume Titovih pionira do glamuroznog omota u stilu “Kluba usamljenih srca narednika Pepera” Bitlsa. Konceptualni album “Soldatski bal” podržali su brojni kreatori kulturnog života, poput dramaturga Jovana Ćirilova i slikara Dragoša Kalajića koji su pjevali prateće vokale u pjesmi “Bolje biti pijan nego star”. Album je prodat u 300.000 primeraka, što je bio najprodavaniji debitantski art rok album u SFRJ svih vremena.

U spotu za pjesmu “Kad mi kažeš Paša” zagrebačkog reditelja Gorana Gajića glume Sonja Savić, Suzana Mančić, Tanja Bošković i Mira Bobić. Malkolm Muharem je bio majstor medijskih hepeninga, kakve su u Beogradu pravili “Idoli” ili “EKV”.

Koncerti su počinjali intoniranjem “Internacionale” a završavali kolom iz opere “Ero s onog sveta”. Drugi album “Smrt fašizmu”  bio je promocija novog stila koji je osmislio Goran Bregović pod imenom “Nju partizans”. Loša je nosio svoje famozne kačkete, tinejdžerke su vrištale, ali je popularnost benda polako padala.

Konačno bend je napustio menadžer Malkolm Muharem, pošto mu nije uspjela ideja da od benda napravi avangardni model “Nove bosanske umjetnosti” po uzoru na slovenačke alternativce. Konceptualno zanimljiv bio je i bend “Bombaj štampa” Branka Đurića Đure, glumca i reditelja koji je pored Neleta Karajlića bio ikonički znak emisije “Top lista nadrealista”. 

Rat na prostorima bivše SFRJ raspršio je snove mnogih mladih umjetnika koji su krenuli da se bave muzikom krajem osamdesetih. Krajem sedamdesetih godina sarajevski konceptualista Braco Dimitrijević postavio je ploču na ulazu u beogradski SKC kao svoj art doprinos na kojoj je pisalo “Ovo bi moglo biti mesto od istorijskog značaja”.

Sarajlije su zaista imale poseban dar predviđanja budućnosti, neki od skečeva “Top liste nadrealista” devedesetih su postali stvarnost.

(Nastaviće se)