Rašeta, autor knjige ”Časna pionirska: Tragovi jednog vremena”, rekao je da je Tito izuzetno vodio računa o izgledu, držanju i načinu na koji se predstavljao u javnosti.
– On je bio metar i 73, to piše u policijskim kartonima. Kad bi se rukovao sa nekim ko je viši, držao je ruku jako nisko, pa bi se onda svako morao pokloniti – rekao je Rašeta.
Dodao je da je Tito imao “ergelu” fotografa, da je kosu farbao do kraja života i da nije dopuštao da mu iko noću ulazi u sobu kako ga ne bi vidio u opuštenom izdanju.
– Do svog imidža je držao sa fantastičnom upornošću – rekao je Rašeta, navodeći da je Tito ulagao u ličnu eleganciju i nastup, učio strane jezike, mačevanje i ples.
Govoreći o knjizi, Rašeta je naveo da ga je prije svega zanimala psihologija čovjeka koji je prošao kroz brojne gubitke, ratove i političke sukobe, a koji je, kako kaže, gotovo uvijek nastupao nasmijano i bio okrenut budućnosti.
– Uvijek je imao neke projekte, i privatne i državne – rekao je Rašeta.
Kao primjer naveo je Titov život u Moskvi, gdje mu je 1940-ih godina stradala supruga Lucija, do kasnijeg perioda u Parizu, gdje je, kako je rekao, već poslije dva mjeseca vodio drugu suprugu Hertu Has na koncert Crvene armije u Parisku operu.
Govoreći o posljednjoj Titovoj supruzi Jovanki, Rašeta je rekao da mu je ona u početku bila ”ornamentalni ukras u rezidenciji”, ali da je, kako je Tito stario i bivao nemoćniji, dobijala sve veći uticaj.
– Ona se bojala da, ako ostanu bez vlasti, neko će ih ubiti. Ona stalno govori: “Neću da završim kao Draga Mašin” – rekao je Rašeta.
Rašeta je podsjetio da je Titu prvo dijete umrlo neposredno po rođenju, a da je još dvoje djece preminulo u ranom djetinjstvu, dok je tokom života preživio rat i više situacija u kojima mu je život bio ugrožen.
– Pitao sam se kako je cijelog života mogao da bude onako nasmijan. Vi tog čovjeka niste vidjeli u depresivnom izdanju. Stalno opkoljen Staljinom, Hitlerom, Dražom, četnicima, ustašama… Bio je duhovit – rekao je Rašeta.
Prema njegovim riječima, stalna usmjerenost ka budućnosti i novi projekti mogu biti dio objašnjenja zbog čega su Tito, ali i generacije tog vremena, život doživljavali drugačije.
– Kad su mu amputirali nogu, prvo je rekao svom ljekaru: “Dobro, sad ćemo mi lijepo štakicu pa na konferenciju nesvrstanih”… Ako znate zašto, uvijek ćete naći kako. A ako izgubite smisao, možda je to razlog što mi gledamo na svijet sumornije nego te generacije koje su tek ostvarivale neke stvari – rekao je Rašeta.
Osvrćući se na odnos prema Jugoslaviji i jugonostalgiji, Rašeta je rekao da je 29. novembar, Dan Republike, datum koji mnogi ne zaboravljaju.
– Kako god gledali na to vrijeme, ja ga gledam sentimentalno, kao dio djetinjstva koje je bilo čarobno – rekao je Rašeta.
Na pitanje da li je jugonostalgičan, ocijenio je da se taj pojam danas često koristi u negativnom kontekstu, dok je on, kako je rekao, bliži značenju pjesme ”Žal za mladošću” koju je Bora Stanković napisao u ”Koštani”.
– Nostalgija je zabranjena. Ne znam kako je u Srbiji, ali je u Hrvatskoj kriminalizovana, nedopustiva – rekao je Rašeta.
On je naveo da su stavovi prema Jugoslaviji različiti među narodima bivše države, kao i među samim građanima, i da li je nekome bilo bolje ili lošije zavisi i od ličnog iskustva.
– To svako osjeti na svojoj koži. Neko ko je robijao u Lepoglavi ili Mitrovici nema sentiment, a neko ko je uživao u Danima mladosti, njemu je bilo lijepo – rekao je Rašeta.
Podsjetio je da su radne akcije bile specifičan fenomen tog vremena i da je teško objasniti današnjim generacijama da su mladi odlazili da mjesec dana rade bez naknade, spavaju u zajedničkim sobama i vraćaju se sa ”krvavim žuljevima”, a da su pritom bili srećni.
– Socijalizam je bio društvo koje je obećalo utopiju, stvaranje novog, ravnopravnost – rekao je Rašeta.
Prema njegovim riječima, ranije je svaka generacija imala osjećaj da živi bolje od prethodne, dok se danas često stiče suprotan utisak.
– Mi danas živimo luksuznije nego ikad prije. Mi smo ipak žalosni, depresivni. Pokazalo se da čovjek ipak mora imati taj “kamenčić” u cipeli – rekao je Rašeta.
Govoreći o nasljeđu Jugoslavije, Rašeta je citirao Koču Popovića, koji je, kako je naveo, rekao da ”sve što je propalo u istoriji ima jako dobre razloge da propadne”, ali je dodao da je Jugoslavija istovremeno emancipovala veliki dio stanovništva i uticala na oblikovanje identiteta i institucija njenih naroda.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.