Takvu scenu gledali smo bezbroj puta. Ali stvarna reanimacija nije prekidač koji se uključi poslije tri pritiska.
Najopasnije je što film često preskoči upravo ono što osobi koja se utapala može spasiti život.
Pamela Anderson pod lupom naučnika
U čuvenoj seriji „Čuvari plaže“, Pamela Anderson, u ulozi spasiteljke Si Džej Parker, zajedno s kolegama svakodnevno je spasavala kupače iz nevolja.
Ali neko je odlučio da provjeri koliko su ti televizijski spasioci zaista bili uspješni.U istraživanju objavljenom u časopisu Resuscitation Plus analizirano je 198 epizoda serije, sa čak 650 spasavanja iz vode.
Istraživač je zabilježio 209 slučajeva utapanja, od kojih su 203 završila preživljavanjem. Zvuči impresivno, ali poređenje s podacima stvarnih spasilaca Los Anđelesa pokazalo je da su televizijski spasioci imali lošije rezultate.
Još zanimljivije, analiza je otkrila brojne nepravilnosti u prikazanim postupcima reanimacije, od neodgovarajućeg ritma pritiskanja grudnog koša do pogrešnog položaja ruku.
Naravno, riječ je o poređenju izmišljenih televizijskih događaja i stvarnih intervencija, a ne o dokazu da bi glumci bili loši spasioci.
Ispostavlja se da su „Čuvari plaže“ bili mnogo bolji u trčanju (usporenim snimkom) nego u prikazivanju pravilne reanimacije.
Kako je Dvejn Džonson spasavao kćerku
U filmu „San Andreas“ iz 2015. godine spasilac Rej Gejns, kojeg glumi Dvejn Džonson, izvlači kćerku Blejk iz poplavljene zgrade.
Djevojka je bez svijesti. Otac započinje reanimaciju, nastavlja je i dok bježe čamcem, a Blejk naposljetku dolazi sebi i izbacuje vodu.
Scena je dramatična, a nije ni potpuno besmislena: blagovremena reanimacija zaista može spasiti život.
Ipak, lakoća s kojom se filmski likovi oporavljaju prikriva ozbiljnost stanja nakon utapanja.
Zašto samo pritiskanje grudi nije dovoljno?
Kod mnogih iznenadnih srčanih zastoja najvažnije je odmah započeti kompresije grudnog koša. Ali utapanje obično počinje drugačije: čovjeku najprije nedostaje kiseonik, a srce može stati tek kasnije.
Zato smjernice Američkog udruženja za srce naglašavaju da je kod reanimacije nakon utapanja posebno važno kombinovati kompresije sa vještačkim disanjem.
Evropske smjernice iz 2025. godine za obučene spasioce predviđaju pet početnih udaha, a zatim standardnu reanimaciju, sa 30 pritisaka i dva udaha.
Kompresije kod odraslih izvode se snažno i ritmično, približno 100 do 120 puta u minuti.
To nije nekoliko teatralnih pritisaka dlanovima, nego fizički zahtjevan postupak koji može trajati mnogo duže nego što vidimo na filmu.
Ako osoba ne reaguje i ne diše normalno, treba odmah pozvati hitnu pomoć i započeti reanimaciju prema uputstvima dispečera. Ko ne zna ili ne može dati vještačko disanje, treba makar raditi kompresije, a ne čekati.
Voda iz pluća ne izlazi kao iz flaše
U filmovima je buđenje često označeno velikim mlazom vode iz usta. U stvarnosti, osobu koja se utapala ne treba okretati naglavačke, pritiskati joj stomak ili pokušavati da iz nje „iscijedimo“ vodu.
Takvi postupci odgađaju dovod kiseonika i mogu povećati opasnost od povraćanja. Voda može oštetiti pluća i izazvati probleme s disanjem čak i nakon što se osoba osvijesti.
Zato neko ko je izgubio svijest, imao smetnje disanja ili je reanimiran zahtijeva hitnu medicinsku procjenu, a ne peškir i odlazak kući.
Dječak pokušao spasavanje po uzoru na film
Zanimljivo je da je „San Andreas“ imao i neočekivan odjek izvan bioskopa.
Američki mediji su 2017. godine pisali o desetogodišnjem Džejkobu O'Konoru iz Mičigena, koji je nakon što je dvogodišnjeg brata Dilana izvukao iz bazena pokušao da ga reanimira prisjećajući se upravo Džonsonove filmske scene. Dječak je ispričao da mu je film odmah pao na pamet.
Njegov brat je preživio.
Priča pokazuje koliko filmska slika može uticati na naše postupke, ali i zašto je važno da osnove prve pomoći naučimo na stvarnoj obuci, a ne samo pred televizorom.
Kraj filma nije kraj opasnosti
Neki ljudi se nakon kratkotrajnog utapanja brzo oporave. Drugima su potrebni kiseonik, bolničko praćenje, pa i intenzivna njega.
Ishod zavisi od brojnih okolnosti, naročito trajanja nedostatka kiseonika i brzine pružanja pomoći.
Nedostatak kiseonika može oštetiti mozak, dok povreda pluća može zahtijevati liječenje čak i kada se disanje ponovo uspostavi.
Holivud voli trenutak kada spaseni čovjek naglo otvori oči i svi odahnu. U stvarnosti, taj prvi udah može biti tek početak borbe.
Filmskom junaku dovoljna su tri pritiska da nastavi kao da se ništa nije desilo. Pravom spasiocu potrebni su znanje, upornost i mnogo više od dobrog scenarija.
Može li superlijepak zaista ZATVORITI RANU? Filmski trik krije zanimljivu, ali i opasnu istinu
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.