Iz našeg ugla

Legenda o pjesmi “Hej vinca, vinca ca”

Jedna od najljepših vinskih pjesama, koju sviraju tamburaški orkestri širom svijeta, “Hej vinca, vinca ca” (Kad čujem tambure), djelo je srpskog muzičara Dušana Jovanovića, koji je početkom XX vijeka otišao u Ameriku sa svojim drugovima iz orkestra “Orao”.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Mnogi sjajni tamburaši iz Vojvodine, poput Marka Nešića, Ilije Bukvića, Vlada Marjanovića, Stevana Bačića Trnde, tih godina su brodom odlazili na put do Njujorka, gdje je postojalo jako tamburaško uporište, o čemu piše istoričar Mark Fori.

Brojni iseljenici sa naših prostora obožavali su tamburašku muziku, pa su čak imali turneje širom Amerike. Nestabilno balkansko tlo je u to vrijeme podrhtavalo, ratne aktivnosti nisu prestajale još od od odlaska Turaka.

Nasljednici bašibozuka, slobodnih vojnika koji nisu pripadali turskoj armiji, prosto su harali i pljačkali teritorije današnje Bugarske, Makedonije, Srbije i Bosne. Istorijski zapisi govore o tome da su zloglasne “obezglavljene” bašibozuke predvodili mahom Albanci, Kurdi, Čerkezi i Romi muslimani.

Najskuplja slika Paje Jovanovića “Dva bašibozuka pred vratima”, prodata 2018. na aukciji “Sotbija” za pola miliona evra, precizno oslikava tadašnje neprijatelje Srba. U rat protiv ovakvih otpadnika, ali i Bugara, krenuli su 1902. godine srpski četnici, kao organizovana vojna grupacija. Četnici, poznati i pod imenom Komite, bili su prava paravojna formacija, nastala po ugledu na sličnu, formiranu u Grčkoj. Sve njihove akcije usmjeravane su na zaštitu Srba u bivšem osmanlijskom carstvu od terora muslimanskih bandi ili bugaskog VMRO-a. 

Malo se zna o kapelniku četničkog pokreta Dušanu Jovanoviću, koji je sjajno svirao prim. Kako je sa svojim orkestrom „Orao“ stigao u Njujork takođe nije poznato. Ono što se zna jeste da je od 1925. do 1929. snimio veliki broj singl ploča za „Columbia Records“. Stara pjesma „Hej vinca, vinca ca“,  koju je otpjevao Dušan Jovanović sa svojim orkestrom “Orao”, izdata je 1925. godine u Njujorku.

Jovanović je bio vojni kapelnik četničkog orkestra u egzilu, sa kojim je snimio i himnu pomenutog pokreta “Sprem’te se, sprem’te, četnici”, za Columbia Records.

Pjesmu “Kad čujem tambure” napisao je kao vatrenu podršku svojim saborcima. Ta pjesma spada u među najranije snimljene fonograme sa područja Balkana. Veliku popularnost doživjela je u srpskoj i hrvatskoj dijaspori u SAD. Kasnije je popularizovao Krunoslav – Kićo Slabinac sa svojim orkestrom.

Zanimljivo je da je Dušan Jovanović sa tom pjesmom postao veoma tražen i da je orkestar „Orao“ krenuo na turneju po Americi, da svira u velikom broju gradova gdje su živeli iseljenici iz Srbije, Bosne i Hrvatske.

Godine 1929. kompletan orkestar, a i sam Dušan Jovanović, nastradali su u saobraćanjnoj nesreći, u sudaru voza i putničkog automobila. Možda su u tom momentu svirali „ Hej vinca, vinca ca“. Tako su se pridružili legendama o slavnim muzičarima koji su poginuli zajedno, poput „Wite Star Line orkestra“, koji tonu zajedno sa Titanikom svirajući do kraja „Jesenje lišće“, orkestru Glena Milera i Karlosa Gardela, koji ginu u avionskim nesrećama…

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu