Svaki dan u tri smjene oni se spuštaju u duboku jamu, na čijem ulazu je napisana samo jedna riječ srećno.
Na njihovim licima je osmijeh bez obzira što teško rade satima.
Rudarski posao sinonim je za težinu i muku koju mahom mogu podnijeti samo muškarci, međutim u sjeničkom rudniku našla se i jedna dama.
Dušica Karličić je jedna od rijetkih koja se bavi ovim zanimanjem, ona je jamski mjerač. Gumene čizme, rudarsko odjelo i šljem su njena radna uniforma koju svaki dan oblači sa ponosom.
– U rudarsku jamu dovela me je radoznalost, završila sam Geodeziju na Građevinskom fakultetu i kao što vidite našla posao u struci. Zadovoljna sam jer volim ono što radim i nijednog trenutka se nisam pokajala zbog toga što radim u jami. Volim ovaj posao, kolektiv je fantastičan. Svi su me divno prihvatili. Iako teško radimo, svaki dan nam je obojen smijehom i humorom. Kad se spuštate u jamu svaki korak sa sobom može donijeti potencijalnu opasnost, ali vodi se računa o bezbjednosti i nema bojazni. U jamu sam sišla trećeg radnog dana, a poslije mjesec dana kao da sam tu bila oduvijek – rekla je ova hrabra žena za RINU koja već pet godina radi u rudniku.
Svakodnevno se susreću sa slijepim miševima za koje rudari kažu da su za njih svete životinje. Svakog se trude da nahrane i održe u životu, jer oni najprije predosjete opasnost i ako bi krenuli da bježe onda bi krenuli i rudari. Srećom, u rudniku Štavalj nema velikih koncentracija otrovnih gasova. Neki su se ovdje zaposlili zato što su se za to školovali, neki zbog toga što ih je život natjerao.
Međutim, dosta mladih ljudi je došlo rekavši da će ostati samo dok ne nađu nešto bolje, a sada u rudniku rade duže od deset godina.
– Čovjek se navikne na ovaj posao, postane kao i svaki drugi. Steknu se prijateljstva za čitav život, to je nešto što se ne može opisati riječima i samo oni koji rade u rudniku znaju o čemu pričam. To je naša druga kuća. Zadovoljan sam platom, a zbog ovog posla sam ostao u selu nisam otišao trbuhom za kruhom u neki veći grad. Jama je hladna morate i usred ljeta obući tri sloja garderobe kako biste mogli normalno da radite – kaže rudar Dino.
Zahvaljujući njihovom teškom radu iz rudnika Štavalj dopremaju se ogromne količine uglja kojima se služi i grije skoro čitava Zapadna Srbija.
U njemu je skoro uvijek otvoren konkurs za nova zaposlenja, jer je prisutan konstantan nedostatak radne snage.
Biti rudar nije lako i ne može biti svako, stoga ovi vrijedni ljudi zaslužuju ogromno poštovanje i divljenje, piše RINA.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu