Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

Lider protiv stranke

Kolumne
Autor:

Foto: RAS arhiva

Izjava Vukote Govedarice da ga je Milorad Dodik pozvao telefonom i ponudio mu da bude ministar u novom Savjetu ministara BiH više nije vijest, već još jedan dokaz kako stoje stvari. Kakvi stranački sastanci i pregovori, kakva koalicija srpskih stranaka u Sarajevu… treba da bude onako kako lider kaže i nikako drugačije.

Budući da Dodik tako oduvijek funkcioniše, prvo donosi odluke a potom ih samo formalno provlači kroz stranačke organe, iz nekog razloga je pomislio da bi to isto mogao da uradi i Govedarica. Čak i da je predsjednik SDS to želio, on to jednostavno ne može. Prošlo je vrijeme Radovana Karadžića u SDS.

Ovo je slika političke scene u RS i BiH. S jedne strane su jaki lideri čije ime i prezime je brend vredniji od bilo koje stranke, pa i njihove. Tamo gdje su Dodik, Čović, Izetbegović – tamo je politička moć, pa makar bili formalno samo predsjednici mjesne zajednice ili na birou za nezaposlene. Bez njih bi stranka vjerovatno propala za dan, jer se umjesto na organizaciju oslanja na jednog čovjeka.

S druge strane su partije bez lidera koje pokušavaju da budu demokratske, otvorene za različita mišljenja, da se ugledaju na Zapad u kome je normalno da stranka pokreće glasanje o nepovjerenju svom lideru, a nakon toga nastavljaju kao da se ništa nije desilo.

Međutim, mi nismo Zapad nego zapadni Balkan, u kome se udarac pesnicom smatra demokratijom, gdje se lider izjednačava s partijom i državom, gdje se onaj ko čeka na stranačke organe smatra mlakonjom.

Ko to ne shvata teško da će još dugo pobijediti na izborima.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO