“Samo još ja nisam na listi”,”Je li moguće da se ovaj kandidovao”,”Gdje su našli ove ljude”… samo su neki od komentara koje od građana možemo čuti dok posmatraju odborničke liste u mnogim opštinama i gradovima širom Bosne i Hercegovine.
Strankama nije smetalo da kandiduju ljude koji se sumnjiče za ozbiljna krivična djela, pa tako imamo plakate koji u pojedinim opštinama izgledaju kao policijske potjernice. Među kandidatima imamo osumnjičene za zloupotrebe položaja, sađenje konoplje, prodaju droge, čak i pedofiliju.
Imamo takođe kandidate koji ne znaju ni zašto su kandidovani, jer su u razgovoru s novinarima Srpskainfo otvoreno rekli: “Mene je jedan čovjek zamolio za uslugu. Ništa ja ne znam.”
Da ni strankama ni kandidatima nije problem koga kandiduju pokazuje Abdulah Iljazović iz Maoče. On je kandidat za Skupštinu distrikta Brčko, ali njegova prošlost je prilično neobična za jednog pretendenta na odborničko mjesto. Kada se u javnosti pojavila informacija da je osuđivani diler, on je brzo odgovorio.
– Samo da se zna, kod mene je gram bio gram. Poštenje prije svega. Ne kažem za sebe da sam dobar. Ali želim biti dobar i želim pokazati da čovjek može koristiti društvu kada se okruži dobrim ljudima i usmjeri svoju energiju za društvenu dobrobit – poručio je on.
Vuković: Nije nikakvo iznenađenje
Sociolog i redovni profesor Univerziteta u istočnom Sarajevu, koji već dugo prati političku scenu, Drago Vuković, kaže da to što na listama političkih stranaka imamo kandidate sa skromnim ili nikakvim referencama i nije neko iznenađenje.
Kaže da današnji lideri ne rade skoro ništa da jačaju stranke, da ih osvježavaju s mladim, nepotrošenim kadrovima, s ljudima koji imaju stručni i moralni integritet.
– Da li je to zbog toga što se plaše konkurencije ili je za takve ljude politika postala neinteresantna. Vjerovatno ima i jednog i drugog. Ima mnogo primjera da su kvalitetni kadrovi onemogućeni da uđu u kadrovsku vrtešku. Drugi važan faktor takve selekcije leži u činjenici da su nekvalitetni, kompromitovani kadrovi najpogodniji materijal za manipulaciju i upravljanje. Najbolje slušaju ucijenjeni i nesposobni kadrovi – kaže Vuković za Srpskainfo.
Negativna selekcija
Iznosi i primjer.
– Zamislite kada jedan pratilac predsjednika postane šef obavještajne službe ili neko bez imalo struke dođe na čelo važne institucije. Zvuči paradoksalno da je takvo kadriranje uopšte moguće u 21. vijeku. Ono što je interesantno u tom pogledu jeste ponašanje takvih ljudi. Oni nemaju komplekse što sjede tamo gdje ne trebaju, što ima mnogo pametnijih i moralnijih od njih – objašnjava Vuković.
Dodaje da ima još jedan bitan faktor negativne selekcije u politici. Radi se o finansijskom aspektu politike.
– Novac u dobroj mjeri određuje kadriranje. Nije nikakva tajna da kandidati ulažu znatan novac da bi došli u poziciju osvajanja vlasti. Često se dižu krediti, prodaju nekretnine, traže sponzori. Koji su motivi za to? Da li je to žrtvovanje za opšte interese? Kakva je to računica da ulažete lična sredstva u kampanju?! Po nekoj logici zdravog razuma, takvi kandidati očekuju da im se ta sredstva vrate u nekom četvorogodišnjem periodu. A svakako da tu ima i nekog profita. Prva asocijacija na to olako “odricanje” od svojih sredstava jeste da se na pogrešan i nepošten način došlo do njih – kaže Vuković.
Dodaje da je u tom kontekstu još lošija varijanta da stranka kroz pomaganje svojim kandidatima od njih traži apsolutnu lojalnost i poslušnost.
– Sjećam se jednog Hercegovca, koji nije živ pa mu neću ime spominjati. Kad je pokušao da “bunca” o drugačijoj politici pozvan je da vrati oko 300.000 KM, koliko je zaradio od funkcija. Nedugo poslije toga je preminuo – kaže profesor.
Kuzmanović: Stručnost nebitna
Politikolog Darko Kuzmanović kaže da je, sagledavajući stukturu izbornih lista, evidentno da se politika apsolutno više ne posmatra kao djelanje u interesu naroda nego kao težnja zadovoljavanjem vlastitih, prije svega, potreba finansijske prirode.
– Kod nas se je politika već odavno deintelektualizovana. Stepen stručnosti i nivo obrazovanja kandidata, kako na lokalu tako i na državnom nivou, postao je apsolutno nebitan. Dobar dio lokalnih, ali i visokih partijskih funkcionera posjeduje lažne diplome, s katastrofalnim ili nikakvim znanjem, a o poznavanju društvenih i političkih procesa se uopšte ne može govoriti – kategoričan je Kuzmanović.
Kaže da se u nekim slučajevima čak može postaviti i pitanje psihološke sposobnosti pojedinih kandidata za obavljanje javne funkcije.
– Neki od partijskih vođa, kao i kandidati sa lista koje predvode, presuđivani su za pedofiliju, trgovinu narkoticima, te su debelo upleteni u druge kriminalne radnje kojima se nerijetko i hvale, ističući svoje poštenje u procesu izvršavanja kriminalnih djela, ali i da su sve radili po zakonu. Takvi pojedinci bi u pravnim državama robijali decenijama za svoje prestupe, a u pogledu kompetencija dalje od predsjednika mjesne zajednice vjerovatno ne bi mogli dogurati, jer im sam sistem to ne bi dopustio – smatra on.
Kaže da su lokalne zajednice i partije koje se mogu pohvaliti pozitivnom selekcijom kadrova na izbornim listama rijetke.
– Zadovoljava se forma, a iz vida gubi suština, pa trenutno stanje u kojem se nalazimo ne treba da čudi, jer je ono u potpunosti u skladu s kvalitetom funkcionera koji vode zemlju, ali i same lokalne zajednice – zaključuje Kuzmanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu