Tek ponekad se desi da se za beduina uda gradska djevojka, ali opet je to žena iz arapskog svijeta.
Veoma, veoma rijetko, toliko rijetko da se to graniči sa nemogućim, događa se da se u ljubavi spoje beduin i strankinja, djevojka druge vjere i iz potpuno drugačijeg kulturološkog okruženja. No, život piše romane, pa se Tatjani Veličko na ljetovanju dogodilo upravo to!
Tatjana Veličko iz Kijeva te 2002. godine imala je samo 15 godina kada je sa majkom otišla na ljetovanje u Egipat. Ona je tada bila obična tinejdžerka – bila je poslušna i naklonjena svojoj porodici, nije pravila nikakve probleme. No, ovo putovanje iz korijena je promijenilo njen život. Tatjana je uživala u odmoru – vozili su se na jahti, vozili su kvadove u pustinji, išli su na nekoliko ekskurzija… Dan prije kraja ljetovanja, ležala je na plaži i ugledala zgodnog mladića kako im se približava.
Odmah joj se dopao, a on je ubrzo i prišao tinejdžerki i njenoj porodici, nudeći im izlet. Odbile su ponudu, ali je mladić nastavio da ćaska sa Tatjanom. Njegovo ime je bilo Abu Inad i bio je beduin, a Tatjani je rekao da ima 22 godine, iako je istina bila da je zapravo 13 godina stariji od nje i da je imao 28. Razmijenili su brojeve telefona i mejl adrese, a avion još nije ni sletio u Kijev kada je ova 15-godišnjakinja napisala svoje prvo pismo Abiju, odnosno Leu, kako ga je ona zvala jer joj je bilo bliskije i razumljivije.
Vremenom se njihova komunikacija ustalila i razmjenjivali su dugačka pisma putem mejla. Abu je dobro govorio engleski, ali je loše pisao na njemu, pa je Tatjani svako pismo bilo djelimično nerazumljivo. No, ljubav se svakako rodila – on joj je rekao da je molio Boga da mu pošalje ženu neposredno prije nego što ju je prvi put video.
U 17. godini se udala i preselila nadomak egipatske pustinje
Tatjana nije napunila ni 17 godina kada je odletjela za Egipat potpuno sama na tri nedjelje. Ispostavilo se da je to bio odlazak za zauvijek. Na svoj 17. rođendan udala se za Abu Inada po svadbenoj tradiciji koja je prihvaćena u beduinskim plemenima, a tek nakon što je završila školovanje u Kijevu par je i ozakonio svoju vezu.
Tatjana i Abu su i dan danas zajedno i imaju četvoro djece, a par ipak nije živio klasičnim životom beduina – u šatorima usred pustinje. U početku su živjeli u kući koja se nalazila tačno na mjestu gdje se završavao grad, a počinjala pustinja, a nekoliko godina kasnije, kada su dobili djecu, preselili su se u Šarm el Šeik.
Ova Ukrajinka je naučila tečno da govori arapski, a ujedno je i promjenila vjeru i primila islam, iako ističe da njen suprug ni na jedan način nije uticao na tu odluku. Premda je poligamija uobičajena među beduinima, Abu-Inad tvrdi da nikada ne bi svoju ženu povredio dovođenjem još jedne supruge.
“Biti udata za beduina nije ništa teže nego biti udata za Nijemca ili Francuza”
Brakovi beduina sa strancima su ekstremno riejtki, ali Tatjana i Abu su uspjeli da ga ostvare i sačuvaju. Ona akcentuje da je od samog početka poštovala tradiciju beduina, te da je izučila i savladala sve lokalne tradicije i pravila. Nikada nije imala problema sa tim i poštuje beduinska ograničenja. Na primjer, ona ne može da u četiri oka komunicira sa drugim muškarcem, ali ako ga sretne na nekom mjestu gdje ima mnogo ljudi, može da razmijeni nekoliko riječi sa pripadnikom jačeg pola. Ovo ne važi samo za nju, već za sve žene beduina.
– Biti udata za beduina nije ništa teže nego, na primjer, biti udata za Nijemca ili Francuza. Svaki narod ima svoje tradicije. Ako riješite da se vjenčate sa nekim ko potiče iz drugačije kulture, jednostavno ne smijete da kršite ustaljene norme u toj zemlji – rekla je Tatjana, a prenosi ŽenaBlic.
– Od trenutka kada sam se preselila u Egipat moj život se potpuno promijenio, od tog trenutka osjećam se kao da dio beduinskog naroda. Ne kajem se, srećna sam i ne mogu da zamislim drugačiji život, život bez mog muža, moje djece i pustinjskih nomada – zaključila je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu