Njihova ljubavna priča za života bila je bajkovita, ali sada će ostati zapisana u vječnosti jer ni smrt nije mogla da ih rastavi. Njih dvoje se nikada nisu razdvajali, pa su i na onaj svijet otišli zajedno. On je preminuo dva sata poslije ponoći, a ona sledećeg jutra.
– Iako je Marija bila starija, Bogoljub je prvi poklekao pod teretom godina, a nedugo za njim u postelju pala je i ona. Tada su se čak i u bolesničkoj postelji držali za ruke, gledali se, pričali jedno drugom. Zatim su jedno drugo mazili po licu i rukama. Uvijek je pitao za nju “jel živa moja cura”. Kada su morali biti hospitalizovani, oboje smo ih vozili na jutarnji ili večernji poljubac, nisu mogli jedno bez drugog – izjavila je za RINU njihova snaha Ljiljana Milovanović.
Marija i Bogoljub su se upoznali u Njemačkoj, u Vis Badenu i tamo je krenula njihova ljubavna priča. Od trenutka kad su se sreli više se nisu razdvajali. Nisu imali djecu i sve te godine jedno drugom su bili sve. Svi su ih znali samo kao par, jer nigdje ih niste mogli vidjeti odvojeno.
“Nikad se nisu svađali”
– Uvijek sam se pitala kako oni imaju te priče i ideje uvijek za neki razgovor, i to je svaki put bilo različito. Uvijek su bili srećni, zaljubljeni i zadovoljni. Nikada nisam čula neku svađu ili da su povisili ton. Imali su lijep život. Često su putovali u inostranstvo, voljeli su more. Obišli su uzduž i popreko Francusku, Italiju, Španiju, svuda su putovali zajedno gdje su sticali puno prijatelja – kazala je Vesna Gojković, Bogoljubova sinovica.
Nakon sticanja penzije odlučili su da starost prožive u Šumadiji, u Bogoljubovom rodnom selu Donja Vrbava. Njihova ljubav svih tih decenija bila je isto jaka, uprkos poznim godinama voljeli su se kao i prvog dana. Jedno drugom su bili zapravo motiv za život.
– Ujak je želio da živi da ne bi ostala Marija sama, a ona da Bogoljub takođe ne bi bio sam. Imam utisak da su na taj način jedno drugom produžavali život, nisu htjeli da se rastanu na ovom svijetu – istakla je snaha Ljiljana.
Međutim, njihova velika ljubav trijumfovala je i nad smrću. Pošto je bila starija, Marija se plašila da kada umre ko će se brinuti o Bogoljubu i ko će ga gledati.
Umrli u razmaku od par sati
– Ali, eto on je želio da umre prije nje. Tako je i bilo, on je umro u 2.15 minuta u noć u 97 godini života, a ona u 11.20 ujutru u 104-oj – priča Vesna.
Ova nadasve neobična priča o ogromnoj i nesvakidašnjoj ljubavi zaista može biti primjer mnogima, Oni su na sebi svojstven način definitivno dokazali da kada se dvoje ljudi za života toliko vole i poštuju ,kao što su to radili glavni akteri priče, onda ni smrt nije prepreka da odu zajedno. Bogoljub je otišao prvi, da kao pravi džentlmen uz dubok naklon i rukoljub pruži sigurnost i dočeka Mariju kad bude došla na onaj svijet.