Danas, uz veliku pomoć majke, posao u proizvodnji i prodaji cvijeća preuzele su Leona i njena sestra Ana Marija.
– Cvjećarstvo nije bio moj prvi izbor. Odrasla sam uz dvije jake žene, baku i majku, koje su život podredile privatnom poslu u kom nije bilo radnog vremena, ni subote, ni nedjelje, ni praznika, ni odmora… Ali, kako to već u životu biva, danas je cvijeće moj život i posao – počinje svoju priču Leona Kamraš.
Ne znajući čime bi se tačno bavila, Leona je odlučila da jedno ljeto provede radno u Americi. Posao u jednom kafiću odredio je njen život i sudbinu.
– Na tom poslu sam upoznala svog supruga Salmana Al Mubaraka, koji je u Ameriku došao iz Nigerije, sa idejom da tamo i ostane. Bila sam mu menadžerka na tom poslu i nismo odmah bili ni prijatelji. Nekako smo se pri kraju mog boravka u Americi zaljubili jedno u drugo. On je ostao u Americi, a ja sam se vratila u Srbiju – nastavlja Leona.
Naredni mjeseci bili su posvećeni pronalaženju neke evropske zemlje u kojoj se govori engleski jezik i koja bi Leoni i Salmanu bila dobro mjesto za zajednički život.
– Odlučili smo se za Irsku. Našla sam posao bebisiterke, jer je tako najjednostavnije ući u Irsku, ali i najbezbjednije živjeti u prvo vrijeme. I kako to već neko uredi, porodica u koju sam stigla kao bebisiterka bavila se cvjećarstvom. Počela sam tako da radim i taj posao – priča uz osmeh ona.
Slijedili su mjeseci i mjeseci čekanja na papire kako bi i Salman mogao da regularno boravi u ovoj ostrvskoj zemlji.
– Ono što je trebalo da traje šest meseci proteglo se na godinu i po dana. Čak je jedno vrijeme Salman bio kod mojih u Zrenjaninu, a ja u Irskoj. I onda sam samo jednog dana pomislila – pa, zašto bih radila u tuđoj cvjećari kad imam svoju. Vratila sam se u Zrenjanin i od tada radim u porodičnom biznisu, a Salman i ja smo postali roditelji dvoje divne djece, Fride i Oluvatobija – kaže Leona za portal Zrenjaninski.com.
Frida ima pet godina, a Tobi devet meseci.
– Frida je multilingvalna. Govori mađarski, koji je moj maternji jezik, kao i srpski, engleski i tatin jezik. Mnogi su mislili da ćemo je zbuniti, ali mi smo se držali pravila da određene osobe govore uvijek isti jezik. Sa njom uvijek govorim mađarski, u vrtiću govori srpski, u kući govorimo isključivo engleski. I nema nikakvih problema. Tako će i Tobi – nastavlja ona.
U domovini supruga, Nigeriji, bili su jednom, prije nego što su se djeca rodila. Nada se da će moći svi zajedno da odu sljedeće godine. Zato su im u posjeti bili Salmanova majka i baka.
– Moj suprug je jako vezan za svoju baku, koja je već stara, i bio je presrećan što su je ubijedili da krene na dalek put. U Srbiji i Zrenjaninu im je bilo jako lijepo, kažu da je naš grad čist i tih – priča Leona.
Salmanu je u Zrenjaninu lijepo, svi su ga prihvatili a, kako kaže Leona, i Nigerijci su nam vrlo slični – dobronamjerni, prijateljski nastrojeni i srdačni.
– Volimo svi i da kuvamo i da jedemo. Frida obožava nigerijsku kuhinju i jako se raduje kad čuje da će tata kuvati. Problem je samo što u Srbiji ne postoji nijedna radnja sa afričkim namirnicama, pa po njih moramo u Segedin. U nigerijskoj kuhinji zastupljeniji su začini, brašno im je od biljke jam i jedu mnogo više ribe. I jedu jako ljutu hranu, toliko ljutu da je za nas skoro nejestiva, pa mi pripremamo ipak malo blažu verziju. Ali je jako ukusna i lijepa – ističe Leona.
I za kraj dodaje da je mislila da se ne može biti i preduzetnica i majka, ali za sada joj to dobro polazi za rukom.
– Na prvom mjestu su mi porodica i djeca i trudim se da napravim balans između posla i roditeljstva. Vjerujem da mi to uspijeva, mada se desilo da sam se sa Tobijem porodila, nećete vjerovati, 8. marta. Rekla sam doktoru, molim vas samo ne 8. marta, a kad me je pogledao začuđeno, rekla sam – ja sam cvjećarka. Na kraju je morao bukvalno da mi oduzme telefon – završava uz osmijeh životnu priču Leona Kamraš.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu