Jovanka Mišurić jedna je od rijetkih žena u BiH kojima je životna profesija vožnja kamiona. Ovaj posao radi četiri godine i stalno je na relaciji Austrija, Njemačka, Belgija, Holandija, Mađarska, Slovačka, Češka, Slovenija i Hrvatska.
Njen radni dan u normalnim uslovima traje i do 15 sati, ali tokom pandemije na putu je znala provesti i do 35 sati. Kako kaže, nakon ukidanja odluke da kroz Hrvatsku prolaze u konvojima uz policijsku pratnju, vozačima kamiona je sada mnogo lakše da obavljaju svoj posao, prenosi VOA news.
Satima smo prelazili granicu, čekali da se konvoj formira i prolazili kroz Hrvatsku za koju nam inače treba 3-4 sata. Mjere opreza moraju postojati, ali zbog tih zadržavanja ljudi su bili totalno iscrpljeni, nenaspavani i nervozni. Sada mnogo manje čekamo – objašnjava ona.
Kada konačno stignu u BiH, vozači kamiona dužni su da se jave epidemiologu, nakon čega dobijaju rješenje o kućnoj izolaciji.
– Kad završimo sa istovarom robe idemo u kućnu izolaciju i tu ostajemo sve do ponovnog odlaska na utovar odnosno do ponovnog kretanja na put. Bukvalno živimo na toj relaciji – kaže Jovanka, koja je tokom boravka u kućnoj izolaciji iz mjera predostrožnosti odvojena od porodice.
– Poštujem sve mjere maksimalno i dok ovo bude trajalo nema šanse da se viđamo. Imamo internet, društvene mreže, pa se za sada samo gledamo preko kamere – kaže ona.
Nakon kućne izolacije Jovanka ponovo kreće na put i vrijeme provodi sama u kabini kamiona. Kaže da joj to ne smeta i da joj nije teško da radi svoj posao u novim okolnostima, ali najteže se nosi s diskriminacijom kojoj su izloženi vozači kamiona u BiH.
Na mnogim marketima posebno su istaknuta obavještenja koja se odnose na zabranu ulaska vozačima kamiona, a često su suočeni s verbalnim napadima i negativnim reakcijama u najbližem okruženju.
– Bježe ljudi od nas kao da smo kliconoše. Neke od kolega su vraćali sa auto-praona samo zato što su vozači kamiona. Na tri pumpe sam pokušavala da kupim flašu vode, čim vide da sam izašla iz kamiona, radnici pumpe izađu i kažu mi da pumpa ne radi. U ostalim zemljama ljudi funkcionišu normalno, ali uz pojačane mjere opreza, sa maskama, rukavicama, radi se dezinfekcija ruku i poštuje distanca između ljudi. Samo kod nas su vozači kamiona posebno obilježeni – priča Jovanka, koja je i u komšiluku doživjela neprijatnu situaciju.
– Po povratku sa puta, otišla sam u kućnu izolaciju, međutim, na ulazu u zgradu komšinica me vidjela i prijavila policiji. Vjerujem da nije znala da imam rješenje da se mogu kretati od firme do stana i obrnuto, ali najviše su me zaboljele njene riječi: ‘Ona je bolesna, ona je vozač, vodite je odavde’- priča Jovanka svoje iskustvo.
Ona kaže da nije jednostavno tako često putovati kroz zemlje pogođene pandemijom, ali da je roba koju vozači kamiona dostavljaju u uslovima krize neophodna kako bi se život građana odvijao koliko-toliko normalno.
– Mi moramo na put, jer je važno da prevezemo i isporučimo robu. Mislim da oni koji ne moraju da izlaze, treba da ostanu u kući. Moramo da pazimo na sebe, ali i na svoje najbliže – ističe Jovanka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu