Zajedno sa suprugom i djecom živio je u betonskom podrumu bez struje, vode, hrane i posla, a onda je pomoć počela da stiže iz cijelog svijeta. Tako je sada postao pravi domaćin i moli ljude da prestanu da mu šalju novac, jer mu ne treba.
Kada je Srećko Stipović na društvenim mrežama prvi put podijelio Hamidovu priču, dirnuti njegovom sudbinom, humanitarci su slali pomoć sa svih strana svijeta od koje su završili kuću, priključili struju, kupili traktor, krave, ovce i napravili štalu. Potom je nastalo još nekoliko video snimaka na kojima je Hamid srećan i zadovoljan radeći dva-tri posla, međutim, ljudi velikog srca nisu odustajali.
– Trenutna zanimacija mi je čiščenje i sređivanje voćnjaka, pokušavam da stvorim od njega park. Ima dosta zapuštenih njiva, dvorišta, ja odradim svoje, ljudi mi plate i svi srećni i zadovoljni. Moj traktor je u pokretu 24 sata, imam deset junica, 30 ovaca. Mnogi su mislili to će otići, ali ne, čak se i proširilo. Nema rikverca, neće tebi cijeli život neko davati i pomagati. Jednom su mi pomogli i na tome sam zahvalan do kraja života – govori Babanović.
Dobija pozive i da radi u inostranstvu, ali uspio je da se zaposli u Bosni kao noćni čuvar, pa dan koristi za ostale poslove – ćišćenje i sređivanje voćnjaka i njiva i transport malim kamionom, dok supruga Edina vodi računa o životinjama.
– Jedan traktor sam kupio od donacije iz Sent Luisa, a drugi je bio neispravan, bilo mi je žao da ga čovjek baci na otpad, pa sam ga kupio, uradio generalku i sada je ispravan – govori Hamid.
Kako je uspio da se izvuče iz siromaštva i obezbijedi sebi alate za poslove koje umije da obavlja, uputio je još jedan apel, potpuno suprotan onom od prije osam mjeseci.
– Ljudi, meni stvarno više nije potrebno. Hvala vam što se i dalje brinete, ali ne treba mi. Pomogli ste mi i ja ću dalje sam da se borim i hvala bogu uspio sam. Imam posao, radim, imam lijepu platu i uspijevam da rasporedim vrijeme i na čišćenje i goveda. Ako ne bude išlo ovako, imam mjesto u Švajcarskoj, telefon koji mogu uvijek da okrenem. Ima ljudi koji su i dalje željeli da pomažu, ali ja nisam htio da prihvatim, jer bilo bi sramota, ima još gladnih ljudi. Zahvaljujući dobrim ljudima ostao sam živ sa svojom porodicom i idem naprijed – kaže Babanović.
Dobija pozive i da proda mašine i traktore, ali odlučno ih odbija. Kako kaže, ponekad bude i situacija u kojima ljudi nemaju da mu plate, pa Hamid obavi posao bez naplate.
– Pa nisam ni ja imao prije šest mjeseci da jedem. Ako čovjek nema, mala penzijica, bilo bi sramota da naplaćujem, može džaba. Selidbe isto, ko neće, nema – džaba. Imam i pet ovaca za pokloniti porodicama koje nemaju – priča Babanović.
“Ideš naprijed samo ako radiš”
Hamid kaže kako slobodnog vremena nema, ali ni ne želi da ga ima.
– Pa, ne odmaram. Imam pet-šest sati malo odmora, ali kad čovjek odmara on propada. Samo ideš unapred ako radiš bilo šta, jer ne želim da odmaram i da dođem opet u situaciju da nemam šta da jedem. Ne isplati se kad ležiš, ako ležiš jedan dan u ovoj državi, u debelom si minusu, samo moraš da radiš, da bi opstao – govori on.
Dodaje kako se njegova supruga ranije nije susretala sa poslovima koje danas obavlja po 14 sati dnevno.
– Da nema ljubavi prema ovim životinjama, ne bi to ništa bilo. Eto, moja žena je iz Travnika, iz grada, nije vidjela papagaja u životu, a ne životinju, evo je sada radi. To je moja kraljica, da nje nema, ne bih ni ja uspio ništa i to sa troje djece. Sad imamo i malu bebicu – zaključuje Hamid, piše Blic .
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu