Međutim, koliko je bio genije za umjetnost i slikanje, isto toliko je bio pravi pakao za žene. Iako je imao samo dvije zvanične supruge, broj njegovih ljubavnica ni danas nije utvrđen. Sve do jedne ih je ostavljao u suzama i slomljenog srca, a na spisku onih koje je osvojio, pa surovo ostavio nalazila se i jedna od, u to vrijeme, najljepših Jugoslovenki.
Teodora Marković, poznata po imenu Dora Mar, bila je kćerka čuvenog hrvatskog arhitekte i odrasla je na relaciji Argentina – Francuska. U Argentini su joj živjeli roditelji, a u Francuskoj baba i djeda, pa je od najranijeg djetinjstva putovala između Evrope i Latinske Amerike. Izrasla je u pravu ljepoticu, međutim, sa brojnim psihičkim problemima. Patila je od anksioznosti i depresije i navodno se nikad nije smijala.
Upisala je studije slikarstva u Parizu, ali se ubrzo prebacila na fotografiju i sa samo 24 godine otvorila samostalni studio. Tad je i uzela umjetničko ime Dora Mar jer je “zvučalo više šik i umjetnički”. I dok su svi muškarci lomili noge oko nje, ona je bila riješena da osvoji nikog drugog do Pikasa, koji je već tada bio na glasu kao veliki ženskaroš i stariji od nje punih 26 godina. Sreli su se 1936. na terasi jednog pariskog kafea.
Ona je sjedila u društvu prijatelja i igrala se nožem koji je zabadala između prstiju. U jednom momentu je omašila, nož se zabio u njen prst i krv je šiknula i natopila njenu rukavicu. Pikaso je bio očaran divljom ljepoticom i uzbuđen njenom krvlju. Maramicom je zaustavio Dori krv, rukavicu uzeo i stavio u džep i čuvao je, kako se pričalo, kao najveću amajliju u ateljeu do kraja života.
Bio je dovoljan jedan pogled i mlada ljepotica je pala ispred njega kao pokošena. Od tog trenutka, pa do kraja njenog života, za Doru je postojao samo on. Pikaso je tada već imao iza sebe propali brak sa ruskom balerinom Olgom Hohlovom, brojne ljubavnice i vezu sa svojim modelom, lijepom Marijom Terezom Valter. Bez pardona je odmah započeo i vezu sa Dorom koja je postala njegova muza. Međutim, kad je prvi put došla u njegov atelje, sačekala ju je Marija, pale su teške riječi i dvije žene su se potukle.
“Neka bolja pobjedi”, rekao je Pikaso hladnokrvno.
Pobjedila je Dora koja se uselila u njegov dom, a sukob dvije žene Pikaso je ovjekovečio na slici “Borba u kavezu”, na kojoj je prikazao dvije golubice – crna (Dora Mar) koja je čerupala i pobjeđivala bijelu pticu – Mariju Terezu. Dorina senzualnost i osjetljivost postale su njegova nepresušna inspiracija, a njihova burna veza je potrajala 10 godina. Tokom tog perioda Pikaso je naslikao na desetine Dorinih portreta.
Dora je na svim Pikasovim slikama prikazana kao “žena koja plače” i, kako je objasnio slavni slikar, ona je za njega uvijek bila u suzama – lijepa, ali i očajna i duboko usamljena. Umjesto oslonca za kojim je čeznula, on je postao njen mučitelj koji ju je dodatno uništavao. Ipak, njihova burna i destruktivna veza bila je umjetnički plodonosna.
Pikaso je 1937. naslikao “Gerniku”, svoje najpoznatije djelo, dok je Dora Mar kroz fotografije zabilježila nastanak ove slike od početka do kraja. I sama je naslikala jedan manji dio te kompozicije.
Vremenom, genijalni umjetnik se zasitio Dore i zamjenio je novom ljubavnicom, Fransoa Žilo. Ostavljena, Dora je doživjela nervni slom i dugo se nije oporavila. Pikaso joj je kupio kuću u kojoj je živjela potpuno izolovano sve do smrti 1997. Tek nakon njenog “odlaska” otkriveno je da je nastavila da stvara, ali svoja djela za života nikad nije izlagala, prenosi Stil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu