(VIDEO) "Jedinstveno i fascinantno" Amerikanac svoju zemlju zamijenio Srbijom, promijenio ime u Vasilije, pa nakon 2 godine života na Balkanu otkrio šta ga je NAJVIŠE OČARALO

Došao je, kako kaže, iz potrebe da pronađe mir i duhovnost koju u Americi nije mogao. Danas, dok se priprema da upiše Teološki fakultet u Beogradu, priznaje da ga je Balkan osvojio brže nego što je očekivao.

U razgovoru za Jutjub kanal “Attic Life”, otvorio je dušu i objasnio zbog čega je prešao u pravoslavlje i zbog čega je napustio zemlju koja se godinama predstavlja kao simbol mogućnosti.

– Najveći razlog bio je osjećaj da se nešto u SAD ili raspada ili je već dugo bilo slomljeno – rekao je Bejzil na početku razgovora, dodajući da ga mnogi u Srbiji sa čuđenjem pitaju zašto je napustio svoju zemlju.

“Najveći problem bio je kulturološki”

Kako priča, najveći problem u Americi za njega bio je upravo način života, posebno odnos ljudi prema zajednici.

– Najveći problem za mene bio je kulturološki. Mnogo individualizma i vrlo malo zajedništva. Nema jedinstva u načinu razmišljanja ili života. S vremenom je postalo još gore – objašnjava.

Kada je nedavno posjetio SAD, kaže da je posebno osjetio ono što ga je godinama pritiskalo.

– Čak i kada sam ljetos posjetio SAD, osjećala se tenzija, ljudi su bili napeti zbog politike i ekonomije – kaže Bejzil i dodaje da su Amerikanci izgubili sposobnost da saslušaju suprotno mišljenje.

“Srbi su potpuno drugačiji”

U tom pogledu, ističe, Srbi su potpuno drugačiji.

– Generalno, Srbi imaju jaču zajedničku osnovu nego Amerikanci. Mogu da se ne slažu, a da ipak imaju osjećaj zajedništva… U nekim balkanskim odnosima može biti nesporazuma, ali u većini slučajeva postoji sposobnost da se vodi razgovor i da neslaganje ne prekida prijateljstvo. Ovdje neslaganje ne znači kraj razgovora, već početak. U SAD, rasprava često prekida odnos. Ovdje možeš da se ne slažeš, ali i dalje ostaješ u dobrim odnosima – ističe on.

Balkan prije nego Zapadna Evropa

Za razliku od Zapadne Evrope, na Balkanu je veoma brzo osjetio posebnu toplinu i zahvalnost prema sitnim životnim radostima.

– Ljudi na Balkanu pamte teška vremena i ratove, što oblikuje njihov pristup životu. Zapadna Evropa i SAD imaju udobniji život, pa manje cijene ono što imaju. Srbi više cijene lijepe trenutke i materijalne dobrote jer znaju kako je kada ih nema – rekao je.

Prvi susret sa Beogradom gotovo filmski

Kada govori o prvom susretu sa Beogradom, njegova priča zvuči gotovo filmski. Sve mu je bilo drugačije, od atmosfere na ulici do toga kako se ljudi ponašaju.

– U SAD stalno slušate o slobodi, ali ovdje je sloboda drugačija. Ljudi rade šta žele. Na primjer, u SAD ne biste mogli da šetate ulicom s pivom u ruci. Ovdje to niko ne kontroliše – priča on.

Neke stvari su ga i šokirale

A onda dodaje detalj koji ga je potpuno zatekao:

– Još jedan šok – vozač autobusa u Beogradu je jednostavno vozio po trotoaru da bi zaobišao gužvu. U SAD to ne bi prošlo, ali ovdje je to fascinantno. Ovdje je problem što javni prevoz ponekad ne funkcioniše kako treba. Ipak, postoji i tu šarm. Na primjer, besplatan javni prevoz je super – rekao je on.

Pravoslavljem i srpskim običajima oduševljen

Danas, kada je već prigrlio mnoge srpske običaje, otkrio je da u crkvu ide skoro svaki dan. Takođe, trenutno uči srpski jezik, ćirilicu i crkvenoslovenski. Sredom i petkom posti. I dok se priprema za božićni post, kaže da se najviše divi porodičnoj tradiciji.

– Slava me je iznenadila. U SAD nema običaja porodične slave, ovdje je to jedinstveno i fascinantno – kaže.

Muzička scena ga je, kako kaže, osvojila isto koliko i duhovnost zbog koje je prvobitno došao.

– Otkrio sam tehno muziku ovdje i potpuno sam zaljubljen. Klubovi su drugačiji nego u SAD, noćni život je sporiji, opušteniji i više uključuje zajedništvo – otkriva.

Za sebe kaže da dane, pored učenja jezika i ćirilice koristi da istraživanja grad koji ga je, kako priznaje, potpuno promijenio.

Dorćol, Knez Mihailova, Senjak, Dedinje — sve mu je priraslo srcu, ali zbog različitih razloga: od opuštenih kafića, do mirnijih četvrti koje mu pružaju predah od gradske gužve.

“Roštilj, sarma, punjena paprika – sve je fantastično”

U njegovoj priči ne nedostaje ni humora, posebno kada govori o našoj kuhinji.

– Roštilj, pečenje, sarma, punjena paprika, sve je fantastično. Srbi, međutim, treba da povećaju toleranciju na ljutu hranu – dodaje kroz smijeh.

Iako je došao kao stranac, danas zvuči kao neko ko je Srbiju izabrao iz srca, a ne slučajno.

– U Srbiji sam pronašao slobodu koju u Americi nikada nisam osjetio – zaključio je Vasilije, prenosi Blic.