BIBLIJA OTKRIVA KADA TREBA DA KAŽETE „NE“ Postavljanje granica nije grijeh, već znak mudrosti i poštovanja prema sebi

Mnogi ljudi čitav život provode u strahu da će ih drugi smatrati lošima. Pomažu čak i kada su iscrpljeni, slušaju tuđe probleme i kada im je samima potreban mir, a praštaju i prije nego što dobiju izvinjenje. Daju i ono malo snage što im je preostalo, samo da ne bi povrijedili nečija osjećanja.

Međutim, takvo ponašanje vremenom može dovesti do nagomilavanja nezadovoljstva, pa čak i do toga da čovjek teško razgovara sa ljudima koje iskreno voli.

Za vjernike se tada može javiti i dilema: da li hrišćanin smije da kaže „ne“? Da li je pogrešno udaljiti se od osobe koja ga povređuje? I da li poniznost znači da treba sve da trpi?

Biblijske poruke ukazuju na to da blagost ne znači slabost, kao i da ljubav ne podrazumijeva podržavanje tuđih loših postupaka. Važno je razlikovati iskrenu dobrotu od straha da ćemo nekoga razočarati.

1. Ne morate svima povjeravati ono što vam je najdragocjenije

Jedna od poznatih Hristovih poruka glasi – Ne dajte ono što je sveto psima; niti bacajte svoje bisere pred svinje, da ih ne izgaze nogama svojim, i okrenuvši se, ne rastrgnu vas – (Matej 7, 6).

Ove riječi mogu zvučati grubo, ali se često tumače kao poziv na razboritost – na sposobnost da procijenimo kome, kada i na koji način treba povjeriti ono što nam je važno.

To načelo može se primijeniti i u svakodnevnom životu. Ne morate svakome pričati o svojim najtežim iskustvima niti bezuslovno vjerovati svakoj osobi koja sebe naziva prijateljem. Takođe, niste dužni da prihvatite svaki zahtjev samo zato što neko u vama izaziva osjećaj krivice ili sažaljenja.

Neki ljudi cijene vašu dobrotu i uzvraćaju je poštovanjem. Drugi svaki ustupak doživljavaju kao priliku da od vas traže još više. U takvim odnosima važno je prepoznati trenutak kada dobrota počinje da prelazi u pretjeranu popustljivost.Možete nekoga voljeti, a da mu ipak ne povjerite baš sve.

2. Riječ „ne“ ne znači da ste loša osoba

Odbijanje je posebno teško ljudima koji su navikli da svima izlaze u susret.

-Ne, ne mogu –

Iza ove jednostavne rečenice često se krije čitav niz strahova: šta ako se neko uvrijedi, pomisli da smo sebični ili odluči da više ne želi da bude dio našeg života? A šta ako se od nas očekuje da postupimo drugačije?

Ipak, ni Hristos nije bio neprestano dostupan svima. Jevanđelje po Marku opisuje kako se nakon napornog dana povukao na usamljeno mjesto da se moli. Kada su ga učenici pronašli i rekli mu da ga svi traže, nastavio je svojim putem, naglašavajući da je došao upravo zbog toga.

Ovaj primjer podsjeća da svaka potreba druge osobe ne postaje automatski naša obaveza.

Ponekad odbijamo nečiji zahtjev ne zato što nam nije stalo, već zato što znamo da bismo, pristajući na sve, mogli ostati bez snage za porodicu, molitvu, posao i vlastite potrebe.

Čak i čovjek koji ima dobro srce mora znati gdje su njegove granice.

3. Nije potrebno trpjeti ponašanje koje vas povređuje

U Jevanđelju se opisuje događaj u kojem Hristos dolazi u Hram i zatiče trgovce. Umjesto da prećuti ono što smatra pogrešnim, istjeruje one koji kupuju i prodaju i poručuje – Ne pravite od doma Oca moga kuću trgovine – (Jovan 2, 16).

Ovaj događaj ne znači da je opravdano svaki bijes predstaviti kao pravedan. Naprotiv, važno je razlikovati impulsivnu reakciju od mirnog i odlučnog zaustavljanja ponašanja koje nanosi štetu.

Majka ne mora da viče na odraslog sina kako bi mu jasno stavila do znanja da je povređuje. Može mu reći – Volim te, ali ne dozvoljavam da tako razgovaraš sa mnom –

Supruga ne mora da pravi scenu kada je neko ponižava. Može prekinuti razgovor i nastaviti ga tek kada bude moguće razgovarati uz međusobno poštovanje. Prijatelj koji je doživio izdaju ne mora da se sveti, ali ima pravo da odluči koliko će toj osobi ubuduće biti blizak.

Postavljanje granica ne mora biti praćeno svađom i povišenim tonom. Ponekad je najčvršća odluka ona koja se saopšti mirno i bez potrebe za dodatnim objašnjavanjem.

4. Ne znači svaki odlazak poraz

U Jevanđelju po Luki, Hristos poučava učenike da, ako ih ne prime u nekom gradu, odu i otresu prašinu sa svojih nogu (Luka 10, 10–11).

Ova poruka može se razumjeti i kao podsjećanje da ne moramo neprestano pokušavati da otvorimo vrata koja nam neko uporno zatvara.

Mnogi se iznova vraćaju odnosima u kojima su bili poniženi. Pokušavaju da se objasne ljudima koji ne žele da ih razumiju ili da spasu vezu u kojoj se samo jedna strana trudi.

Kada se takvi pokušaji ponavljaju, a bol ne prestaje, vrijedi se zapitati zbog čega se stalno vraćamo u istu situaciju. Odlazak ne mora biti čin osvete niti dokaz da nam nije stalo. Ponekad je udaljavanje način da sačuvamo svoje dostojanstvo i mir.

5. Ljubav ne znači da treba da opravdavamo tuđe loše postupke

Neki smatraju da ljubav podrazumijeva bezuslovno pomaganje, čak i kada druga osoba uporno ponavlja iste greške. Međutim, važno je razlikovati podršku od ponašanja kojim nekoga sprečavamo da preuzme odgovornost za svoje postupke.

Zamislite roditelje čije odraslo dijete stalno pozajmljuje novac, ne vraća dugove i svaki put očekuje da ga porodica izvuče iz problema. Roditelji pristaju jer ga vole i ne žele da ga gledaju u nevolji.

Ipak, s vremenom se postavlja pitanje da li mu zaista pomažu ili ga samo štite od posljedica vlastitih odluka.

Biblijska Knjiga poslovica govori o posljedicama nepromišljenosti i postupaka koji nisu u skladu sa mudrošću. Ljubav ne mora značiti da ćemo sve uraditi umjesto druge osobe.

Ponekad je iskrenije reći – Tu sam za tebe, ali ovo ne mogu i neću uraditi umjesto tebe –

Dopustiti nekome da se suoči sa posljedicama svojih postupaka može biti važan korak ka promjeni. Pomoć ne znači uvijek uklanjanje svake prepreke sa nečijeg puta.

6. Ponekad je potrebno izgovoriti istinu

U Knjizi levitskoj zapisano je – Ne mrzi brata svog u srcu svom, ukori bližnjeg svog – (Levitska 19, 17).

Ova poruka povezuje dvije važne stvari: ne treba gajiti mržnju, ali ne treba ni prećutati baš sve.

Istinu je moguće reći bez namjere da nekoga ponizimo. Možemo ukazati na pogrešan postupak, a da pritom ne vrijeđamo osobu. Možemo zaustaviti nečije ponašanje, a da mu ne želimo zlo.

U svakodnevnom životu često se dešava da ćutimo onda kada bi trebalo da razgovaramo. Ne izgovaramo ono što nas boli, dopuštamo da se nezadovoljstvo gomila, a zatim o problemu pričamo sa svima osim sa osobom na koju se odnosi.

Vremenom između ljudi može nastati veliki jaz, iako je sve počelo od jedne neizgovorene zamjerke.

Zato iskren razgovor, vođen u pravom trenutku i bez namjere da povrijedimo drugu osobu, ponekad može učiniti više od godina ćutljivog trpljenja.

7. Ne dozvolite da vas strah spriječi da zaštitite sebe

U priči o talentima, Hristos govori o čovjeku koji je od gospodara dobio jedan talenat, ali ga je iz straha zakopao.

Nije ga ukrao niti potrošio. Jednostavno se uplašio i nije učinio ništa. Upravo u tome krije se važna pouka ove priče.

Strah se ponekad skriva iza prividne opreznosti. Govorimo sebi da je bolje da ćutimo, da trpimo i da ne talasamo, jer bi svaki pokušaj promjene mogao donijeti još veće probleme.

A onda prođu godine i shvatimo da smo, pokušavajući da izbjegnemo sukobe, odustajali od mnogo čega važnog. Nismo izgovorili ono što nas je mučilo, ostali smo u odnosima koji nas iscrpljuju, nismo zatražili pomoć ili smo zanemarili vlastite potrebe, prenosi Kurir.

Ponekad najveće žaljenje ne dolazi zbog nepravde koju nam je neko učinio, već zbog svega što smo mogli promijeniti da smo imali više hrabrosti.

Postavljanje granica ne znači da smo prestali da volimo. To može biti način da sačuvamo sebe, svoje dostojanstvo i odnose koji zaista imaju vrijednost.

Nekada je prvi korak upravo da jasno i mirno izgovorimo – Ne. Ne možeš tako da se ponašaš prema meni –