Fenomen pomračenja MJESECA 28. avgusta: Kako postaje CRVEN i zašto se smatrao LOŠIM ZNAKOM

U ranim jutarnjim satima 28. avgusta, oni koji budu imali priliku da posmatraju ovaj fenomen naći će se pred impresivnim nebeskim spektaklom.

Mjesec će se, iz svog poznatog srebrnastog i sjajnog izdanja, postepeno pretvoriti u mračnu, crvenkastu sferu, opravdavajući svoj karakteristični nadimak “Krvavi Mjesec” (Blood Moon).

U davna vremena, ovakve pojave smatrane su lošim predznakom i povezivane su sa nadolazećim katastrofama, ratovima ili velikim preokretima.

Danas nam je astronomija dala potpuno objašnjenje ovog fenomena, što ni najmanje ne umanjuje veličanstvenu sliku koju Mjesec pruža na noćnom nebu.

Zašto Mjesec postaje crven?

Da bi se pojavio Krvavi Mjesec, neophodno je da dođe do potpunog pomračenja. To se dešava isključivo tokom punog Mjeseca, kada se Sunce, Zemlja i Mjesec poravnaju, pri čemu se naša planeta nalazi tačno između ova dva nebeska tijela.

U takvom rasporedu, Zemlja se ispriječi između Sunca i Mjeseca, bacajući svoju sjenku u svemir. Kada je poravnanje djelimično, samo dio Mjeseca ulazi u sjenku i tamni. Međutim, kada je ono potpuno, cijeli lunarni disk prolazi kroz Zemljinu sjenku.

Čovjek bi, stoga, očekivao da Mjesec potpuno nestane u tami. Ipak, to se ne dešava, i to zahvaljujući jednom ključnom faktoru: Zemljinoj atmosferi.

Atmosfera kao ogromni optički filter

Zemljina atmosfera nije samo sloj gasova koji omogućava život na našoj planeti. U slučaju pomračenja, ona djeluje i kao ogromni prirodni optički filter.

Kada sunčeva svjetlost prolazi kroz atmosferu, odvijaju se dva osnovna procesa.

Prvi je prelamanje (refrakcija), budući da atmosfera savija dio sunčeve svjetlosti ka unutrašnjosti Zemljine sjenke. Zbog toga sjenka koja pada na Mjesec nije potpuno mračna.

Drugi proces je raspršivanje svjetlosti, poznato kao Rejlijevo rasejanje. Bijela sunčeva svjetlost sastoji se od svih boja vidljivog spektra. Kraće talasne dužine, poput plave i ljubičaste, lakše se raspršuju udarajući o molekule u atmosferi, dok crvena i narandžasta znatno efikasnije prolaze kroz nju.

Tokom potpunog pomračenja, svjetlost koja na kraju stigne do Mjeseca je samim tim pretežno crvena i narandžasta. Rezultat toga je da lunarni disk dobija karakteristične nijanse Krvavog Mjeseca.

Impresivan prizor sa samog Mjeseca

Postoji i jedan posebno upečatljiv način da se zamisli šta se u tom trenutku dešava ako se posmatra sa površine Mjeseca.

Hipotetički posmatrač sa Mjeseca vidio bi kako Zemlja zaklanja Sunce, dok se oko naše planete formira blistavi crveni prsten. Taj prsten bi se zapravo sastojao od svjetlosti svih svitanja i zalazaka sunca koji se u tom trenutku dešavaju širom Zemlje. Ta svjetlost prolazi kroz atmosferu i usmjerava se ka Mjesecu, stvarajući onu specifičnu crvenu boju pomračenja.

Nisu svi Krvavi Mjeseci isti

Boja Mjeseca tokom potpunog pomračenja nije uvijek ista. Može varirati od jarko narandžaste do tamnocrvene, smeđe, ili čak veoma tamne, gotovo crne boje.

Tačna nijansa umnogome zavisi od stanja Zemljine atmosfere.

Kada je atmosfera relativno čista, do Mjeseca dopire više crvenog zračenja i njegov disk može djelovati svjetlije. Nasuprot tome, kada su u atmosferi prisutne velike količine prašine ili čestica – na primjer, nakon snažne vulkanske erupcije ili velikih šumskih požara, propušta se manje svjetlosti, zbog čega Mjesec izgleda znatno tamnije i dublje crveno.

Tako 28. avgusta Krvavi Mjesec neće biti nikakav loš predznak, kao što su ljudi vjerovali u prošlosti, već impresivan rezultat interakcije Sunca, Zemlje, Mjeseca i Zemljine atmosfere. To je prirodni fenomen u kojem Zemlja djeluje kao ogroman svemirski objektiv koji “farba” Mjesec sopstvenom svjetlošću, piše Blic.