Ova mala, nevjerovatna etnička zajednica, koja broji između 25.000 i 40.000 članova i ima istoriju dugu 2.000 godina, s pravom se naziva “kraljevstvom žena”.
U pitanju je možda i posljednji pravi matrijarhat na svijetu – mjesto gdje se žene pitaju za apsolutno sve. Za razliku od većine svjetskih kultura gdje glavnu riječ vode muškarci, struktura plemena Mosuo je potpuno podređena ženama. Domaćinstva su velika i često broje deset ili više članova, a svi žive zajedno u prostranim kućama. Glava porodice je uvijek najstarija žena, a cjelokupna imovina nalazi se isključivo u ženskim rukama.
Zanimljivo je da muškarci nemaju obavezu da izdržavaju porodicu, a ukoliko su zaposleni i zarađuju, sav svoj novac moraju da predaju glavi porodice, odnosno najstarijoj ženi. Ipak, vlast sa sobom nosi i veliki teret – žene su zadužene za obradu zemlje, kuvanje i čišćenje, dok se muškarcima prepušta uzgoj životinja, ribolov i savetovanje u vezi sa političkim pitanjima.
“Hodajući brak” i tajna soba za ljubavnike
Ono što najviše fascinira zapadni svijet jeste njihov koncept partnerskih odnosa. U plemenu Mosuo ne postoji klasičan brak, već se praktikuje neka vrsta otvorenog i liberalnog braka gdje žene mogu imati ljubavnika koliko god požele.
Pravila su jasna: muškarac kojeg žena izabere dolazi u njenu kuću isključivo noću i obavezan je da je napusti prije svitanja. Ukoliko žena izgubi interesovanje za svog dotadašnjeg partnera, ona će ispred svojih vrata simbolično ostaviti muške cipele, čime mu jasno stavlja do znanja da je njegovo mjesto zauzeto. Sa druge strane, otvorena vrata su znak dobrodošlice. Prema pravilima plemena, djevojčice ne smiju da nose suknje sve do 13. godine, kada se zvanično uvode u društvo i od majke dobijaju zasebnu sobu u koju mogu da dovode svoje ljubavnike. Zanimljivo je i da je intima rezervisana samo za žene, te se o takvim stvarima nikada ne priča u prisustvu muškaraca.
Društvo bez očeva i muževa, ali i riječi za njih
Iz ovog slobodnog načina života proizilazi još jedan fenomen – biološki očevi imaju minimalan ili nikakav kontakt sa svojom djecom i ne učestvuju u njihovom odgajanju. Djecu odgaja isključivo majčina porodica i ona nose majčino prezime.
Zbog ovakve strukture, u jeziku plemena Mosuo uopšte ne postoje riječi za oca, muža, strica, zeta, snaju ili svekrvu. Najveći muški uzor deci nije otac, već ujak. Ujaci preuzimaju brigu o djeci svojih sestara, a kada ostare, sestrići su ti koji brinu o njima.
Sklad, sloboda i život bez svađa
Iako bi nekom sa strane ovakav sistem zvučao haotično, pripadnici plemena tvrde da je njihov život izuzetno spokojan. Muri Sarlasi, pripadnica plemena, ističe da u njihovoj zajednici nema problema sa kojima se susreće zapadni svijet – nema svađa oko nasljedstva, nema razvoda, a sukobi između snaja i svekrva su nepostojeći. U ovom matrijarhatu, zlostavljanja i krađe su svedeni na apsolutni minimum.
Muškarci se takođe ne žale. Pripadnik plemena Ava Arta objašnjava da život sa ograničenim odgovornostima muškarcima daje ogromnu slobodu i komfor, te mu ni najmanje ne smeta što žene drže potpunu kontrolu.
Kćerke kao najveći blagoslov
Za razliku od ostatka Kine, gde su u prošlosti ženska djeca često bila neželjena, u plemenu Mosuo je najveća radost i blagoslov dobiti upravo kćerku.
Kćerke se ovde cijene mnogo više od muške djece jer su one te koje će nastaviti lozu i preuzeti vođenje domaćinstva, piše Žena Blic.
Iako Kina ovo pleme zvanično ne priznaje kao jednu od 56 etničkih grupa (često ih svrstavaju u narod Nakhi, uprkos velikim razlikama), Mosuo zajednica ostaje izuzetno jaka. Iako su nekada bili potpuno izolovani od svijeta, danas se sve više otvaraju ka turizmu. Pokazali su se kao izuzetno gostoljubivi domaćini, mada svoje saplemenike uvijek stavljaju na prvo mjesto u odnosu na strance. Zbog duge izolacije, njihove jedinstvene vrijednosti i tradicija opstaju i danas, prkoseći normama modernog svijeta.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.