Magazin

(FOTO) MOST KOJI LEDI KRV Mještani ga izbjegavaju čim padne mrak, a prate ga jeziva predanja

Na divljim padinama Stare planine, na putu između sela Temska i Topli Do, nalazi se most o kojem se u pirotskom kraju godinama govori sa zebnjom.

(FOTO) MOST KOJI LEDI KRV Mještani ga izbjegavaju čim padne mrak, a prate ga jeziva predanja
FOTO: METIN AKTAŞ/ANADOLIJA

Riječ je o Mrtvačkom mostu, skrivenom u klisuri rijeke Temštice, koji mnogi smatraju jednim od najstrašnijih mjesta u Srbiji.

Iako je staza obnovljena, turisti i prolaznici na Staroj planini most uglavnom zaobilaze u širokom luku, dok se lokalno stanovništvo drži jednog strogog pravila: čim padne mrak, preko njega niko ne prelazi. Priče o misterijama koje ga prate i dalje kruže selom.

Sjene među drvećem i jezivi krici

Rijetki avanturisti i planinari koji su se usudili da prenoće u blizini mosta pričali su o iskustvima koja se teško zaboravljaju. Mnogi iskusni kamperi danas odbijaju da postave šatore uz obalu, dok su pojedini tvrdili da su u mraku vidjeli neobične sjene kako se nečujno kreću među stablima.

Prema pričama mještana i posjetilaca, kako noć odmiče, kanjonom odjekuju zvuci čije porijeklo ne mogu da objasne. Opisuju ih kao jezive krike, jauke i prigušene šapate koji dopiru iz pravca riječnih brzaka i kamenih litica.

Stariji mještani prenose vjerovanje da noću „vrište duše dušmana“ koji su nekada harali tim stazama, pljačkali i činili zlodjela. Prema narodnom predanju, stigla ih je kletva, pa njihove duše jauču za izgubljenim životima i guše se u „crnom staroplaninskom mlijeku“. Zlokobnoj atmosferi doprinosi i naziv strme lijeve obale neposredno iznad mosta – Mrtvina, gdje su, prema lokalnim pričama, ljudi nestajali bez traga.

Od vampira do jelena koji se pretvaraju u pse

Mrtvački most u lokalnom folkloru prati i niz priča o natprirodnim bićima. Predanja o sotoni, utvarama i vampirima prenosila su se s generacije na generaciju, a njima su stariji plašili djecu kako se noću ne bi udaljavala od kuća.

Pojedine priče još su neobičnije. Prema kazivanjima starijih mještana, oko vode su se pojavljivala bića koja su pred očima prolaznika mijenjala oblik – najprije bi ličila na jelene, a zatim se pretvarala u pse.

Zašto most nosi ime „Mrtvački“

Porijeklo zlokobnog naziva prepliće se s lokalnim predanjima, dok se za sam most vezuju i tragični događaji iz Drugog svjetskog rata.

Obračun sa spahijom Huseinom: Prema jednom predanju, hajduk Stojan Stefanović Dubanća iz Oreovice postavio je zasjedu turskom spahiji Huseinu, koji je s pratnjom prenosio harač veći od 20.000 groša. Hajduci su ih napali dok su se odmarali i u žestokoj borbi ubili spahiju na samom prelazu. Po tom događaju most je, kaže predanje, dobio ime „Mrtvački“. Priču je zabilježio planinar Ivan Krajač još 1926. godine, što ukazuje na to da je naziv postojao prije Drugog svjetskog rata.

Krvavi mart 1944. godine: Na današnjem betonskom mostu, koji je 1933. podigao industrijalac Dimitrije Mladenović Mita Gaga, tokom Drugog svjetskog rata odigrala se žestoka borba. Borci Nišavskog partizanskog odreda sačekali su znatno brojniju jedinicu bugarske okupacione vojske. Prema navodima o tom sukobu, poginulo je oko 40 bugarskih vojnika, a mnoga tijela odnijela je nabujala rijeka. Na borbu i danas podsjeća spomen-ploča na mostu.

Neobični zvuci koji se pripisuju natprirodnim pojavama mogu imati i sasvim prirodno objašnjenje: odjeke u kanjonu, huku vode i vjetar koji prolazi kroz usjeke. U mraku takvi zvuci lako mogu da zazvuče poput glasova ili krikova. Ipak, u lokalnim pričama opstaje nepisano pravilo – preko Mrtvačkog mosta prelazi se dok je još dan, navodi ŽenaBlic.