Za njen opstanak tokom zime mnogo je važnije sprečiti zadržavanje vode oko korijena nego je preterano štititi od hladnoće.
Stručnjaci za baštovanstvo savjetuju da se priprema lavande za zimu započne još krajem ljeta ili početkom jeseni, uz nekoliko važnih koraka.
Prvi korak je pažljivo orezivanje prije dolaska mraza. Tokom kasnog ljeta ili rane jeseni potrebno je blago skratiti zelene izdanke, koristeći čiste i oštre baštenske makaze. Važno je izbjegavati duboko sječenje u staro, drvenasto stablo, jer lavanda teško obnavlja rast iz tog dijela biljke, što može dovesti do izostanka novih izdanaka.
U područjima sa oštrijim zimama preporučuje se da se intenzivnije orezivanje ostavi za proljeće, kada prođe opasnost od jakih mrazeva.
Drugi važan korak je obustavljanje đubrenja krajem ljeta. Na taj način sprečava se razvoj mladih izdanaka bogatih azotom koji nemaju dovoljno vremena da očvrsnu prije dolaska hladnijih dana, zbog čega su podložniji oštećenjima od mraza. Zdrava i dobro ukorenjena lavanda uglavnom nema potrebu za intenzivnom prihranom, čak ni tokom proljeća.
Treći korak podrazumijeva postepeno smanjenje zalivanja i obezbjeđivanje dobre drenaže. Kako temperature opadaju, zalivanje treba svesti na minimum i obavljati ga samo kada se gornji sloj zemljišta osuši, osim ako je jesen izrazito suva.
Posebnu pažnju treba posvetiti zemljištu koje zadržava vlagu, naročito glinovitom tlu, jer je u tom slučaju potrebno poboljšati drenažu kako bi se sprečilo truljenje korena.
Umjesto debelog sloja kore drveta, koja zadržava vlagu oko biljke, preporučuje se da prostor oko korijenovog vrata ostane slobodan. Kao zaštitni pokrivač može se koristiti tanak sloj šljunka, koji omogućava bolje oticanje vode i smanjuje rizik od truljenja korijena.
Četvrti korak je zaštita od hladnih zimskih vjetrova. Lavandu je najbolje saditi na osunčanim mjestima koja su zaklonjena od jakih udara vjetra, jer oni mogu dodatno isušiti lišće i oslabiti biljku. Na izloženim položajima može se postaviti prozračna zaštita od prirodne jute, pričvršćena za kočiće, uz obavezno obezbjeđivanje slobodnog protoka vazduha, prenosi Najžena.
Posebnu pažnju treba posvetiti lavandi koja se uzgaja u saksijama, jer je njen korijen znatno izloženiji smrzavanju. Važno je da saksija ima drenažne otvore i da se voda ne zadržava u podmetaču. Tokom najhladnijih dana preporučuje se da se premijesti uz zaklonjen zid ili na natkrivenu terasu, gdje će biti zaštićena od jakih mrazeva i naglih temperaturnih promjena.
Prilikom pripreme za zimu treba imati u vidu i razlike među vrstama. Engleska lavanda je uglavnom otpornija na hladnoću, dok su francuska i španska lavanda znatno osjetljivije i zahtjevaju dodatnu zaštitu tokom zimskih mjeseci.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.