Njihovo ime neraskidivo je povezano sa brojnim svjedočanstvima o ozdravljenjima, zbog čega se mnogi vjernici upravo njima obraćaju kada mole za zdravlje svoje porodice, snagu da izdrže bolest ili utjehu u teškim životnim trenucima.
Ovaj praznik razlikuje se od njihovog glavnog dana, koji se obilježava 13. februara. Dana 12. jula Crkva se sjeća događaja koji je, prema predanju, označio kraj idolopoklonstva u jednom djelu Egipta i početak brojnih čuda koja su se vezivala za njihove svete mošti.
Ko su bili Sveti Kir i Jovan?
Sveti Kir bio je ljekar iz Aleksandrije koji je, prema predanju, liječio ljude ne tražeći nikakvu nadoknadu. Zbog toga ga Crkva ubraja među svete besrebrenike – one koji su svoje znanje i darove stavljali u službu Boga i bližnjih, a ne zarade.
Kada je počeo progon hrišćana za vrijeme cara Dioklecijana, Kir je napustio grad i povukao se u Arabijsku pustinju, gdje je živeo kao monah, posvećen molitvi i podvigu.
U isto vrijeme, Sveti Jovan, rimski vojnik i pobožan hrišćanin, čuo je za njega i pridružio mu se. Njih dvojica ubrzo su postali nerazdvojni, pomažući bolesnima, siromašnima i svima kojima je bila potrebna utjeha.
Njihova vjera na kraju ih je odvela u mučeničku smrt. Odbili su da se odreknu Hrista, zbog čega su zajedno sa svetim mučenicama Atanasijom i njenim ćerkama podnijeli teška stradanja i pogubljeni oko 311. godine.
Prenos moštiju koji je promijenio istoriju jednog mjesta
Nekoliko decenija kasnije, početkom petog vijeka, patrijarh aleksandrijski Sveti Kirilo želio je da ugasi posljednje veliko pagansko svetilište u mjestu Manutin, nedaleko od Aleksandrije.
Prema crkvenom predanju, u molitvi mu se javio anđeo i rekao da će to mjesto biti očišćeno od idolopoklonstva ako se u njega prenesu mošti Svetih Kira i Jovana.
Patrijarh je poslušao savjet, prenio njihove časne mošti i na tom mjestu podigao hram posvećen dvojici svetitelja.
Od tada su, prema zapisima iz tog vremena, brojni ljudi svedočili o čudesnim iscjeljenjima. Navodi se da je ozdravio Amonije, sin aleksandrijskog gradonačelnika Julijana, zatim Teodor, Isidor iz Majume, žena po imenu Teodora, kao i mnogi drugi koji su patili od različitih bolesti. Upravo zbog tih događaja Sveti Kir i Jovan ostali su upamćeni kao čudotvorci i zaštitnici bolesnih.
Molitva Svetim Kiru i Jovanu za zdravlje
“Kao neoborivu stenu darovao si nam čudesa Tvojih svetih mučenika, Hriste Bože. Njihovim molitvama sabore bezbožnika razori, skiptre carstva osnaži, kao Jedini Blag i Čovekoljubiv.”
Za pravoslavne vjernike, praznik Svetih Kira i Jovana nije samo podsjećanje na čuda iz prošlosti, već i na snagu vjere, saosjećanja i nesebičnog pomaganja drugima. Upravo zato njihovo ime i poslije više od sedamnaest vijekova ostaje simbol nade da nijedna iskrena molitva i nijedno dobro djelo nikada nisu uzaludni, prenosi ATV.
Bonus video:
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.