Sveti Prepodobni Avramije Zatvornik bio je maloazijski hrišćanski isposnik i monah. Još kao dijete, sa velikom ljubavlju je posećivao crkvu i bio veliki vjernik. Roditelji su mu bili veoma pobožni ljudi i poželjeli su da ožene svog sina, pa su mu našli djevojku. On se u početku protivio volji svojih roditelja, ali je na kraju pristao.
Predanje kaže da je sedmi dan, poslije svadbe, rukovođen Bogom, on otišao iz grada, udaljio se u samoću i “predao podvigu, proslavljavši Boga”.
-Njegovi srodnici se jako ražalostiše, ali prihvatiše njegovu odluku i ostaviše ga da živi u molitvenom samovanju i tihovanju, ne uznemiravajući ga. Pronese se glas po okolini o njegovoj mudrosti, razumu, velikom uzdržanju, smirenosti i cjelomudrenosti. Roditelji mu umriješe, te on sve svoje imanje podijeli siromašnima, ne ostavivši sebi ništa, jer se plašio da se njegov um ne prilijepi za neku ovozemaljsku stvar – piše u crkvenim kalendarima za ovog sveca.
Sveti Avramije je za punih 50 godina izašao među ljude samo dva puta.
“Prvi put da obrati Bogu jedno selo u kom su bili svi neznabožci. Episkop je želio da ga postavi baš u to selo za sveštenika, ali se Avramije usprotivi toj odluci”.
Međutim, morao je da prihvati i ostane neko vrijeme u selu, kao sveštenik, gdje je sagradio lijepu crkvu i u njoj je uznosio molitve Bogu svakodnevno da sabere rasejani narod i uvede ga u crkvu. Neznabošci ga okovaše, protjeraše iz sela i zatrpaše kamenjem, ali on se ponovo vrati.
Mučen, gonjen, vučen, tučen, kamenjem zatrpavan, gladan i žedan, on se ne razgnjevi na njih i ne klonu duhom, već trpeći sve, on se ne predade očajanju, nego još više razgorjevaše ljubavlju prema Bogu i sažaljenjem prema zabludelima. Molio je i poučavao starce kao roditelje, mlađe kao braću, djecu kao čeda, a istovremeno je bio zlostavljan i ružen od njih.
Svojom vjerom, molitvom i uzdržanjem, uspio je da ih preobrati i uvede u crkvu i očisti ih od idolske nečistote. Krstio ih jesve u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Kada je završio svoj posao, on se povuče da nastavi svoj podvig.
Drugi njegov izlazak među ljude bio je da spase svoju zabludjelu nećaku Mariju. Vratio je na pravi put i ponovo nastavio svoj pređašnji podvig u samoći, ali više nikad nije izašao među svijet. Avramije je rođen u Maloj Aziji oko 290. godine, a umro je 360 godine u 70 godini.
Pravoslavne crkve Svetom Prepodobnom Avramiju Zatvorniku posvetile su 29. oktobar po julijanskom odnosno 11. novembar po gregorijanskom kalendaru. U Rusiji se ovaj svetac poštuje kao ovčar odnosno zaštitnik ovaca i sitne stoke.
Avramijevdan je i krsna slava nekih srpskih porodica. Ona se uglavnom javlja na području donjeg Podrinja. Zapadno od Drine, porodice koje slave ovu krsnu slavu najviše su zastupljene u okolini Srebrenice, Vlasenice, Zvornika i Bijeljine. Istočno od Drine one se najčešće javljaju u sljedećim oblastima: Sokolskoj Nahiji (Azbukovici), Rađevini, Jadru, Mačvi, Šabačkoj Posavini i Šabačkoj Pocerini.
Rasuđivanje na današnji dan kaže:
“Ko pretrpi do kraja, spašće se, rekao je Gospod. Vjera je jedina svetlost trpljenju, jer trpljenje samo po sebi predstavlja nepodnosivi mrak. Vjera je sjajna zvezda u tome mraku; vjera ublažava oštrinu stradanja; ona podržava na svojim krilima svu težinu trpljenja. Sv. Avramije pruža nam prekrasan primjer istrajnosti u trpljenju. Dosade, koje mu je pričinjavao đavo raznovrsnim iskušenjima i zastrašivanjima, malo koga da ne bi pokrenule, da ostavi jedno mjesto i preseli se na drugo. Ali Avramije nije se htio preseljavati, da ne bi demon zli likovao, nego je istrajao na svome mjestu i pobjedio je đavola”.
Zbog njegovog načina života, svi vjernici danas moraju da istrpe nedaće sa kojima se susretnu, da budu strpljivi i da vjeruju da će im ovaj svetac pomoći da prebrode sve što ih muči, piše Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.