Onda neko izvadi telefon, napravi fotografiju i odjednom nam nešto nije kako treba.
Nos djeluje drugačije, osmijeh neobično, jedna obrva viša, a lice kao da uopće nije ono koje smo upravo gledali. Prva pomisao često je da jednostavno nismo fotogenični. Međutim, objašnjenje je mnogo zanimljivije. Ogledalo, kamera i ljudi koji nas gledaju uživo zapravo ne vide potpuno istu verziju našeg lica.
Zašto izgledamo drugačije na fotografijama? Počnimo od ogledala
Vlastito lice najčešće upoznajemo gledajući ga u ogledalu. Problem je u tome što je to ogledalo obrnuta verzija našeg izgleda. To možda djeluje kao zanemariva razlika, ali naša lica nisu savršeno simetrična. Jedna obrva može biti malo viša, jedna strana osmijeha izraženija, oko nešto drugačijeg oblika, a razdjeljak kose nalazi se na strani na kojoj smo ga navikli gledati. I upravo smo tu verziju sebe vidjeli bezbroj puta.
Zbog toga nam djeluje ispravno. Istraživanja percepcije vlastitog lica pokazuju da poznatost igra važnu ulogu u tome kako doživljavamo vlastiti izgled. Jednostavno rečeno, više nam se može sviđati ono lice koje nam je poznatije, a to je najčešće ono koje svakodnevno gledamo u ogledalu. Zato fotografija može izazvati onaj trenutni osjećaj: To uopće ne liči na mene. A zapravo samo ne liči potpuno na verziju sebe koju smo navikli gledati.
Fotografija koja se nama ne sviđa drugima može izgledati sasvim normalno
Dok mi svoje lice svakodnevno gledamo u ogledalu, prijatelji, partneri i kolege navikli su na njegovu drugačiju orijentaciju, onu koju vide kada gledaju direktno u nas. Ono što nama na fotografiji odjednom djeluje neobično, njima nije ništa novo.
Zato se vjerovatno svima barem jednom dogodilo da pogledamo grupnu fotografiju, poželimo je odmah izbrisati, a osoba pored nas kaže: ”Ali ovdje baš dobro izgledaš.” Moguće je da nas ne pokušava samo utješiti. Jednostavno nije navikla gledati istu verziju našeg lica kao mi.
Zašto izgledamo drugačije na fotografijama snimljenim izbliza
Obrnuta slika u ogledalu nije jedini odgovor na pitanje zašto izgledamo drugačije na fotografijama a važna je i sama kamera. Selfie napravljen iz neposredne blizine nije potpuno neutralan prikaz našeg lica. Perspektiva zavisi od udaljenosti kamere, pa dijelovi lica koji su bliže objektivu mogu djelovati naglašenije u odnosu na ostatak.
Zbog toga nos ili sredina lica na fotografiji snimljenoj iz ruke mogu izgledati drugačije nego kada nas neko gleda uživo. Tu su zatim svjetlo, ugao, položaj glave i trenutak u kojem je fotografija napravljena. Pred ogledalom se nesvjesno pomjeramo, mijenjamo izraz lica i pronalazimo položaj u kojem smo navikli vidjeti sebe. Fotografija uzme samo jedan od tih trenutaka i zaustavi ga.
Uživo nas niko ne vidi kao jednu zamrznutu fotografiju
Ovo je možda najvažniji dio koji zaboravljamo kada predugo analiziramo fotografiju na kojoj nam se nešto ne sviđa. Ljudi nas ne doživljavaju kao kadar.
Vide nas dok govorimo, smijemo se, okrećemo glavu, mijenjamo izraz lica i gledamo ih. Fotografija, s druge strane, uzima samo djelić sekunde iz svega toga.
Ponekad upravo onaj u kojem smo počeli govoriti, trepnuli ili se nasmijali pola sekunde prerano. Zbog toga pitanje zašto izgledamo drugačije na fotografijama nema samo jedan odgovor. Gledamo lice iz perspektive na koju smo manje navikli, kamera može promijeniti proporcije, a fotografija uklanja pokret i kontekst u kojem nas drugi inače vide.
Zanimljivo je i da možda nismo uvijek najbolji u odabiru vlastitih fotografija. Toliko dobro poznajemo svoje lice da primjećujemo sitnice koje će nekome drugom potpuno promaknuti. Zato fotografija koju bismo mi odbacili nekome drugom može biti upravo ona na kojoj najviše ličimo na sebe.
Dakle, pokazuje li ogledalo ili fotografija kako zaista izgledamo?
Ni jedno ni drugo nije potpuna istina. Ogledalo nam pokazuje obrnutu, pokretnu verziju lica na koju smo izrazito navikli. Fotografija zavisi od objektiva, udaljenosti, svjetla, ugla i trenutka u kojem je nastala. A ljudi oko nas vide nešto što ni ogledalo ni fotografija ne mogu potpuno reprodukovati: trodimenzionalno lice u pokretu, zajedno s mimikom, osmijehom i načinom na koji govorimo, piše Ljepota i Zdravlje.
Zato, kada se sljedeći put zapitamo zašto izgledamo drugačije na fotografijama, možda je korisnije ne tražiti odgovor na pitanje koja je verzija prava. Sve su naše. Samo smo na onu u ogledalu navikli mnogo više nego na ostale.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.