Ako bi neko u domaćinstvu preminuo, prvi zadatak ukućana bio je da „jave pčelama“ šta se dogodilo. Ako to ne bi učinili pčele bi, kažu stari, umrle od tuge ili nestale bez traga, prenosi Lepotesrbije.
Običaj „govorenja pčelama” – kako se to radilo
Čim bi se smrt dogodila u kući, neko od ukućana bi otišao do košnica i tiho, s poštovanjem, rekao:
„Domaćin je umro, sad ću ja brinuti o vama. Ne ostavljajte nas.”
U nekim krajevima se još i košnica obavijala crnim platnom – u znak žalosti. Govorilo se šapatom, jer se vjerovalo da pčele bolje čuju „dušom, a ne ušima“.
Zašto baš pčele? Duhovno značenje u srpskom predanju
Pčele su u starom srpskom vjerovanju bile svete životinje:
Ne psuje se u blizini pčela.
Ne ubijaju se pčele jer donose grijeh.
Ako pčela sleti na bebu – to je znak blagoslova i buduće mudrosti.
Vjerovalo se i da pčele odnose poruku nebu kada neko premine – zbog toga im se smrt morala najaviti, da znaju da „imaju novu dušu na nebu“.
Pčela kao simbol čiste duše i porodične sreće
Postoji i predanje da ako pčele napuste domaćinstvo poslije smrti člana porodice – to je znak da duša nije našla mir. U tom slučaju, domaćin bi pozivao sveštenika, ili se uveče molio kraj košnice, paleći svijeću.
U nekim krajevima, vjerovalo se i da pčela nikada ne leti kod lošeg čovjeka, a da pravi pčelar mora imati čistu savjest i blagu dušu.
Da li se ovaj običaj i danas poštuje?
U pojedinim dijelovima Stare planine, Homolja i Zaplanja, još uvijek postoje stari ljudi koji i dalje, kada neko umre – idu do pčela i govore im. Ne zato što vjeruju u sujevjerje, već zato što poštuju tradiciju predaka i znaju – pčela je više od insekta. Ona je tihi svjedok života na zemlji.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.