Jedan od njih vezan je za slamu, koja u božićnoj simbolici ima mnogo dublje značenje od pukog ukrasa ili tradicije i zaštite od hladnoće.
Tokom božićnih dana, naročito na Badnje veče i Božić, u nekim selima slama se nosi na groblje i polaže preko grobova. Na nju se stavljaju simbolični darovi i hrana, što predstavlja čin sećanja i poštovanja prema precima. Vjeruje se da se na taj način održava veza između živih i pokojnih, jer se Božić ne smatra praznikom samo za porodicu u kući, već i za one koji su nekada bili njen dio.
Slama je u starim vremenima imala praktičnu i duhovnu ulogu. Na njoj se jelo, spavalo i obavljali su se važni porodični obredi. Zbog toga je smatrana mjestom okupljanja, pa se vjerovalo da i preci dolaze na slamu kako bi učestvovali u prazniku zajedno sa svojim potomcima.
Unošenje slame u kuću na Badnje veče praćeno je posebnim običajima i glasovima koji podsjećaju na oglašavanje živine. Time se simbolično priziva blagostanje, ali i dolazak predaka koji, prema vjerovanju, te noći ulaze u dom i štite porodicu.
Slama se ne uklanja odmah nakon Božića. U nekim krajevima ostaje nekoliko dana, jer se smatra da njeno prerano iznošenje može narušiti mir i sreću u kući. Po završetku praznika, slama se često odnosi u voćnjake ili se stavlja oko stabala, uz vjerovanje da donosi rodnu i plodnu godinu, piše Žena Blic.
Ovi običaji svjedoče o dubokoj povezanosti božićnih praznika sa kultom predaka i starim narodnim vjerovanjima, koja su se u pojedinim djelovima Srbije sačuvala do danas.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.