Ovdje mi je, kaže za Srpskainfo, veoma lijepo, ljudi su dobri a krajevi čarobni. Objasnio nam je i dugogodišnju bliskost sa ovdašnjim ljudima.
– U Republici Srpskoj, kao i u BiH i drugim krajevima, imam mnogo prijatelja. U Sloveniji se družim sa južnjacima, koje Slovenci, bez izuzetka smatraju Bosancima, pa i mene stavljaju u isti koš, sa doseljenicima iz južnih krajeva bivše SFRJ. Sada su to samostalne države ali je za mene sve to isti prostor. Davno sam naučio srpski, i sve druge jezike, hrvatski, bošnjački, makedonski, crnogorski… Ti jezici imaju velike sličnosti, gotovo su identični, samo drugačijeg naziva. Moji zemljaci, svu tu problematiku, tu jezičku zavrzlamu ne razumiju kao ja. Zato, kada krenem od Triglava do Đevđelije, i sa svima na tom putu se uspješno sporazumijem, a zato sebe, s razlogom smatram poliglotom – ispričao je Bogdan.
Tako o sebi i prijateljevanju sa Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i ostalim, kako kaže, Jugoslovenima, priča Bogdan Fras. Sreli smo se u Laktašima, sasvim slučajno, kao što su i njegovom životu slučajnosti odredile puteve kojim i sada hodi.
I ako često nastupa na priredbama za djecu, prikazujući mađioničarske vještine, pričom nas vodi u muzički svijet. To je bila njegova prva stepenica.
Bio sam, dugo član i osnivač popularne muzičke grupe „Primorski fantje“. Od toga je prošlo 45 godina. A kao da je juče bilo. Nastupali smo na mnogim festivalima, postali rekorderi po broju nagrada i snimaka.
Kada sam imao devet godina, svirao sam rog u limenom orkestru. Poslije sam svirao koračnice. Sjećam se, da sam na tim marširanjima, sa orkestrom, uvijek morao napraviti dva koraka a starije kolege jedan. Bio sam mali ali dobar i uporan muzičar.
Primorski fantje
– Poslije roga, učio sam sviranje na gitari. Tako sam nabrao 35 godina staža u grupi “Primorski fantje“. To je dug period i veliko iskustvo. Koristim ga i sada, na privatnim žurkama a sviram i djeci u vrtićima i učenicima u školama. Slovenija je fenomen sa više od hiljadu bendova a mi, moji prijatelji, članovi benda „Primorski fantje“, oduvijek smo se trudili da budemo drugačiji, moderniji, da načinimo iskorak, ubacujući u tu tradicionalnu muziku Slovenije i neke nove žanrove. Usvojili smo i srpsku ili bosansku muziku. Na nastupima u Sloveniji pratio sam Boru Drljaču i Nedžada Salkovića, ali i mnoge druge pjevače – ispričao je.
Bogdan je veoma posvećen i slikarstvu. Susret na morskoj obali sa akademskim sliakrom iz Bihaća, bio je neodoljiv izazov.
– Kada sam napustio muziku, upoznao sam slikara iz BiH, Zdravka Repi Repiju… On je porijeklom iz Bihaća a u Piran je doselio preko Berlina. Na moru je našao svoj umjetnički dom i slikao. Posmatrao sam, šta radi, kako slika, kako koristi boje, izvlači konture. On je primijetio moje interesovanje i kazao, hajde probaj ti nešto nacrtati, uradi sliku. Ohrabrio me, i pod njegovim uputstvima, uz njegovu pomoć, uradio sam prvi sliku, koju sam ubrzo prodao. To mi se dopalo i nastavio sam hrabro. Tako sam se svrstao među slikare. Prvo sam slikao čemprese jer ih je bilo mnogo u mome naselju. Fudbalski teren, na kojem sam provodio mnogo vremena, igrajući, bio je okružen čempresima. Tu sam pronašao, prepoznao, stekao inspiraciju – rekao je.
Dodao je da je imao mnogo samostalnih i zajedničkih izložbi u Sloveniji, Evropi i svijetu.
Mađioničar
Susret sa poznatim mađioničarem koji je gostovao u Piranu, kao i sa slikarom, bio je presudan da se Bogdan okuša i na tom, još jednom, za njena do tada novom i nepoznatom području zabave i umjetnosti.
– Zamolio sam mađioničara da mi pokaže neki trik. On je to prihvatio i objasnio mi trikove sa kockom. Mnogo mi se dopalo, u potpunosti me osvojilo i tu više nije bilo povratka. Kako tada, tako i sada. Išao sam po svijetu, svirao, slikao i izvodio mađioničarske tačke. Za mene su se zainteresovale televizijske kuće, i sada imam mnogo posla, svi me poznaju, traže, žele da ih zabavljam. Zapravo, sva moja interesovanja su magija. Umjetnost je magija. U mojoj duši, u meni je magija. To me nosi. Mister Li sam na priredbama za odrasle a kada radim za djecu, tada sam čarobnjak Rom Pom Pom. Snimio sam i CD sa deset pjesama za djecu koje su napisali poznati pjesnici iz Slovenije – rekao je Bogdan.
Južnjaci
– Uvijek sam se družio sa južnjacima, sa ljudima iz Banjaluke i okoline, priča Bogdan Fras. On je nekoliko dana, sa suprugom i prijateljima, početkom juna boravio u gradu na Vrbasu. Bosanci to jest Krajišnici su me naučili mnogim poslovima. Tako sam postao i majstor za gipsovanje, zidanje, malterisanje, postavljanje keramike… Moji prijatelji, porijeklom odavde, uvijek su mi obećavali i vodili me u svoj kraj, svoje mjesto. Pamtim, još dok sam bio dječak, kako su mi govorili, ići ćeš s nama u Laktaše, u Bakince i Riječane, da vidiš koliko su rodne naše šljive i kako pravimo pekmez i dobru rakiju. To mi je ostalo u lijepom sjećanju. A rakiju sam ipak najviše zavolio, kojoj sam i danas veoma vjeran. U kakvom vremenu živimo, magija nam je jedina radost. Ona je potrebna, da malo sanjamo. To će nas spasiti od surove stvarnosti. Nažalost, umjetnost ne može spasiti svijet. Tu sam pesimista – rekao je Bogdan.
Tako nam je o sebi i svvojim interesovanjima, ispričao Bogdan Fras, zanimanju kuvar i konobar a u duši, po opredjeljenju umjetnik i zabavljač. I šahista. I putnik, nostalgičar…
– Radio sam u kuhinji, na brodu. I sada, sebe smatram vrhunskim kuvarom. To je uvijek i svuda potrebno. Ja nisam samo slikar sa kistom, zabavljač sa frakom, muzičar sa gitarom nego i umjetnik u kuhinji – rekao je na kraju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu