Redakciji Klixa javila se čitateljka čija je majka oboljela od nodalnog limfoma marginalne zone. Ovo oboljenje je neizlječivo, a cilj je postići remisiju bolesti i ostaviti pacijenta u životu. Žena je do sada primila šest ciklusa hemoimunoterapije i dva ciklusa imunoterapije samostalno, što joj je odobreno iz sredstava Federalnog Fonda solidarnosti.
-Protokolom liječenja je određeno da osobe koje pozitivno odreaguju na prvi ciklus liječenja, što je kod moje majke i slučaj, kroz dvije godine moraju primate imunoterapiju u vidu lijeka retuximaba, fabričkog naziva Rixaton ili Mabtera, zavisi od proizvođača. Ovo monoklonsko antitijelo je ključni lijek koji je neophodan pacijentima kojima je dijagnostifikovana bilo koja vrsta limfoma, a naročito se pokazao dobrim lijekom izbora kod dijagnoza folikularnih limfoma, kakav je dijagnostifikovan kod moje majke – priča ona.
Sljedeća doza koju njena majka treba primiti trebala bi biti aplicirana 24. juna, ali zahtjev koji je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) dostavio Zavodu rezultovao je stavljanjem njene majke na listu čekanja i to na 61. mjesto. Samo na području Kantona Sarajevo ima oko 80 pacijenata koji su stavljeni na listu čekanja.
-Zamislite koje li ironije, da lijek koji život znači, moja majka i svi drugi pacijenti sa istom dijagnozom, primaju sa liste čekanja, tj. smrti. Pri tome, da paradoks bude veći, upitno je i potraživanje sredstava iz Zavoda zdravstvenog osiguranja KS u vidu refundacije 50 posto cijene lijeka, jer defakto za isto je potreban dokaz da je pacijent odbijen na federalnom nivou, da biste aplicirali na kantonalni nivo. U našem slučaju, stavljanjem na listu smrti, mi formalno-pravno nismo odbijeni, ali smo isto tako onemogućeni u refundiranju 50 posto sredstava izdvojenih za lijek od strane Kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja – objašnjava ona. Zbog toga su oboljeli prinuđeni sami finansirati lijek, a u ovom slučaju jedna doza košta 1.500 KM.
–Karcinom je preskupa bolest da bismo morali finansirati lijek koji život znači i još se baviti pravom pacijenta na dostupnost lijeka. Svima su nam vezane ruke! Neki traže vezu, neki novac kako bi sami finansirali liječenje. Ja sam svojoj majci obezbijedila terapiju za ovaj mjesec, ali kako osigurati ova sredstva svaka tri mjeseca, kako je predviđeno protokolom liječenja pomenutim lijekom?! I to nije optimalano, jer se ovaj lijek prima svakih osam sedmica, odnosno svaka dva mjeseca – priča ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu