Majka ju je sa 19 godina predala Centru za socijalni rad, povijenu u kesu jer za pelene nije imala. Nakon više od 3 decenije Jasmina je pronašla svoju majku i dovešće je sebi.
Odlučila je da svoju majku uprkos svemu u starosti gleda i brine o njoj. Ova žena velikog srca pokazala je da praštanje nije slabost, već snaga, a danas je zahvalna Bogu što ju je blagoslovio sa sedmoro djece i porodicom punom ljubavi.
Kao djevojka sa 19 godina, Jasminina majka upoznala je mladića u kog se zaljubila. Njihova ljubav izrodila je nov život, a onda su stvari počele da se mijenjaju. Kako kaže Jasmina, nakon što je njen otac ostavio njenu majku osudio ju je na život bez biološke porodice.
– Moja majka je bila samo djevojka od 19 godina kada se zaljubila u mog oca. Njihova ljubav bila je velika, ali ne i ravnopravna. Majka je voljela cijelim srcem, dok je otac bio boem – čovjek nemirnog duha, koji je volio kafane i slobodu više nego porodicu. Kada sam se rodila, nije ostao uz nas. Ostavio je moju majku samu da se suoči sa svim. Moja majka je ostala sama, sama otišla da se porodi i sama me je izvela iz bolnice. Potom je bila kod njene majke, moje babe, a oca nije imala jer je umro jako mlad. Rekla mi je da su je tjerali da se uda jer je baba ostala mlada udovica sa četvoro djece i nije nigdje radila, a onda je došla i beba i da nije mogla sa svojima više da izdrži. Čuvala me je do četvrtog mjeseca i onda je sa babom otišla u Centar za socijalni rad i potpisala je papire da ja idem u hraniteljsku porodicu. Ona je to potpisala i naljutila se na svoju majku, pa je otišla kod svoje babe – priča Jasmina.
Siromaštvo koje je njenu majku pritiskalo da je preda hraniteljskoj porodici kao i nemilosrdna okolina ispisali su Jasmininu budućnost. Da je ipak rođena pod “srećnom zvijezdom”, dokaz je i srpska hraniteljska porodica iz Miloševca kojoj je data Jasmina sa šest mjeseci. Pored svoje biološke djece Jasmina im je, kako i sama kaže, bila mezimče. Školovali su je, njegovali i lijepo oblačili.
– Moja majka stvarno nije imala. Nisam bila povijena ni u pelenu, već u kesu. Baba je dolazila povremeno da me obiđe toga se jedino sjećam. Sjećam se i da mi je majka za sve to vrijeme kupila jedne minđuše i lutku – bebu što plače i to je bilo sve. Ja sam predana u srpsku hraniteljsku porodicu iz Miloševca i sa njima sam cijeli život, od svog šestog mjeseca do dan danas. Oni su mi sad kumovi. Kćerka od žene što me je čuvala, ja je smatram sestrom, mi je krstila djecu prošle godine, a žena koja je mene čuvala je krstila mene. Moja hraniteljica je imala svoju biološku djecu, kćerku i sina, a ja sam uvijek bila mezimče. Ja sam pored njih imala jako lijep život, bila sam školovana, imala sam da jedem, pijem, bila sam obučena i njegovana – prisjeća se Jamina i dodaje da je hraniteljska porodica nikada nije podsticala na negativne emocije prema svojoj majci.
– Moja hraniteljica nikada nije dozvolila da ja kažem nešto ružno za svoju majku niti je ona pričala nešto ružno o njoj. Uvijek je govorila za moju majku da sigurno ima objašnjenje zašto me je ostavila i da je ona pored svega ipak moja majka i tako sam naučena da uprkos svemu volim svoju majku – priča Jasmina.
“Jasmina, sine, jesi to ti?”
Prvi kontakt sa majkom ostvarila je prije 3-4 godine nakon što je od bake saznala ime majčinog supruga kog je pronašla preko Fejsbuka. Kada su se prvi put vidjele preko kamere, trenutak je bio neizbrisiv.
– Sada kada sam odrasla žena, željela sam da popričam sa svojom majkom i nikada nisam tražila razlog da mi kaže zašto me je ostavila, ali ona je sama željela da mi ispriča. Meni je uvijek falila majka bez obzira što sam ja imala hraniteljicu koja mi je bila više od rođene majke. Ja sam prije četiri godine kada mi je baba bila živa saznala od nje kako se zove tadašnji mamin suprug i preko Fejsbuka smo stupili u kontakt. Ja sam jako emotivna i zakukala sam naglas kada sam je vidjela. Kada sam se pojavila na kameri, iako nije znala u tom trenutku da sam to ja rekla je “Jasmina sine, jesi to ti?”, jer jako ličim na majku i babu, iste smo. Ona je počela da plače i pala je na pod. Meni je to jako teško palo – priča Jasmina kroz suze koja je saznala da joj se majka nalazi u Italiji i da ima četvoro djece.
“Živjeće sa mnom i sve što imam ja, imaće i ona”
Uslijed porodičnog nasilja koje je doživjela u braku, Jasminina majka je prolazila kroz težak period, a utočište je našla sigurnoj kući. Jasmina, reklo bi se nestvarno plemenite duše, odlučna je da majku dovede sebi i pruži joj siguran i lijep život pod istim krovom sa njom.
– Moja majka više nije sa tim čovjekom jer je pretrpjela nasilje od njega i sada je u sigurnoj kući u Italiji. Ja sam razgovarala sa svojom majkom i rekla da ću da je dovedem ovde, u Njemačku i da neću da dopustim da se muči, to je ispod mog dostojanstva, ipak je to moja majka. Ona sada ima 55 godina i treba joj pomoć. Rekla sam “Majka ti ćeš da dođeš kod mene, ja tebe ne dam i sve sto imam ja, imaćeš i ti”. Jako teško joj je to palo i rekla mi je da ona nije zaslužila da ja brinem tako o njoj jer me je ostavila, ali mene je Bog nagradio i blagoslovio sa sedmoro djece i ne želim da dopustim sebi da se ona u starosti muči – kaže Jasmina.
U čitavoj priči, kako kaže Jasmina, krivi svog oca koji je njenu majku napustio kada joj je bio najpotrebniji.
– Moj biološki otac je preminuo prije deset godina, ja ga jesam vidjela jednom i to je to. On je nju ostavio kada joj je bio najpotrebniji, a da je podržao i bio čovjek prema njoj, moja majka bi bila pored mene tada i sada – rekla je Jasmina.
Kao žena i majka, Jasmina je simbol opraštanja i bezuslovne ljubavi, dajući primjer da se porodica ne mjeri greškama prošlosti, već snagom zajedništva koje uvijek može da se obnovi, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu