Prema riječima profesora na Saobraćajnom fakultetu Milana Vujanića kazne vozaču za takvu nesreću zavise od okolnosti.
– To je post festum šta on nije primijetio. Čuo sam, ali ne znam koliko je to tačno, da se dijete otrglo iz ruku i trčalo. Teško da neko može da izbjegne to. Na osnovnom sudu su od jedne do pet ili osam godina, a na višem od 2 do 12 godina. Dat je raspon, nije rečeno kazna je šest i po ili 12, već zavisi od okolnosti – kaže profesor Vujanić.
Vera Janković, majka poginule Nikoline istakla je da su kazne za takve vozače u praksi mnogo manje.
– Moja kćerka je udarena na pješačkom prelazu, bila je na sredini kada ju je udario vozač zbog neprilagođene brzine. Nanio joj je povrede zbog kojih je ona nakon dva dana doživjela moždanu smrt. Imala je 12 godina i preminula je 01. januara. Kazne su od jedne do 12 godina, ali u praksi one su mnogo, mnogo manje – kaže Vera i dodaje:
– Tuga me je spojila sa puno porodica. U kratkom vremenskom periodu se desilo da je na pješačkom prelazu stradala djevojčica u Novom Pazaru, da je stradao dječak Maksim u Beogradu, i da je stradao dječak u Somboru. Ja nisam mogla sa svom tugom da izađem na kraj, pa sam pozvala sve roditelje da vidim kako oni izlaze na kraj sa tim. To se desilo prije tri mjeseca, to je jedan nezapamćeni niz da u tako kratkom vremenu budu ubijena četiri djeteta. Ono što sam ubrzo shvatila, mnogo ljudi je počelo da mi se javlja i shvatila sam da te kazne gotovo nikada nisu maksimalne – ističe majka preminule djevojčice.
Kako je navela mnoge porodice koje su doživjele istu sudbinu osjećaju se poniženo i revoltirano.
– Da ima mnogo krivičnih djela, koja nisu okarakterisana da nema krivičnih elemenata da se podigne optužnica. Ima mnogo porodica koje se bore za pravdu zbog smrti svoje djece. Ima primjera da je neko dobio 17 mjeseci. Postoji snimak zločina, ja ne mogu da kažem da je to nesreća. Nemam snage da ga pogledam kako moje dijete leti trideset metara. Ali je činjenica da je u svim ovim udesima i zločinima neprilagođena brzina bila glavni uzrok. I ono što nas posebno ponižava i revoltira je da mi nemamo nikakva prava, ni žalbi. Tužilac vodi glavnu riječ i ide se sudskom praksom da se izriče kazna od jedne do osam godina. Ja zaista kao majka djeteta koje nikada više neću vidjeti i sve te porodice koje su izgubile svoju djecu zaista su ponižene i revoltirane kako neko ko ubije njihovo dijete i pri čemu je kriv. Ja ne pričam o svim ubicama djece, ne pričam o situacijama kada se dijete otrgne i vozač ne stigne da reaguje – kaže Vera Janković.
Zatvorske kazne moraju biti strože, ističe vidno potresena Vera.
– Naš prijedlog je da se te kazne pooštre i da ne idu od sedamnaest mjeseci, jer je to premalo. I oni će kad izađu iz zatvora nastaviti da se bahato ponašaju, to nije zatvor kako sam ga ja zamišljala. Oni će biti u zatvoru sa godišnjim odmorima, slobodnim vikendima, nagradnim danima…Sa svih strana ljudi kažu kazne su velike i oštre. Pa nisu, nije velika kazna tri godine kada vi znate da on svakog vikenda izlazi napolje, a vaše dijete iz groba ne može da izađe. Razočarani smo koliko ljudi promoviše koliko su te kazne velike – kaže Vera.
Čovjeka koji je usmrtio njenu ćerku vidjela je na ročištu, a kako navodi ni u jednom trenutku nije se obratio niti njoj, niti njenoj porodici, prenosi Blic.
– Vidjela sam ga na prvom ročištu, nije nam se obratio ni u jednom trenutku. On se nalazi na slobodi i to je zakonski regulisano. Čak i da je pobjegao sa lica mjesta, čak i da je imao alkohol u krvi on je na slobodi i to je jedna stvar koja nas takođe ponižava i revoltira. U pojedine zemlje on može da ode samo sa ličnom kartom. Oni nakon toga i voze. Dok traje krivični postupak, koji se odugovlači sve je regularno. Oni i dalje voze i ono što nama ne da mira i spokoja, to su ljudi koji žive u našoj blizini. Postoji mogućnost da će ga i moja kćerka sresti. To su ljudi koji su znali gdje je pješački prelazi. Vi koji ste ostali bez nečega što je najvrednije viđate i dalje ubicu svoga djeteta koji se i dalje šeta na slobodi – kaže Vera za Prva TV.
Na konstataciju Vujanića da je i on otac djece, koji se tokom njihovog odrastanja bojao da im da da voze bicikl, ne zato što njima nije vjerovao, već zato što je znao kakvo je stanje u saobraćaju, Vera je odgovorila:
– Vi imate živu djecu i to je razlika. Nije rešenje da decu držimo na uzici i u četiri zida do osamnaeste godine. Ja se ne slažem sa vama, umjesto da obezbijedimo djeci sve ono što smo mi kao mali imali… Ali ako mi njih držimo zatvorene u kavezu, ne damo im da voze bicikle, ne damo im sami da idu na pješačke prelaze, kakve mi to generacije pravimo. Umjesto da kaznimo bahate vozače mi ćemo djecu da držimo u četiri zida. Mogu da kukam i da plačem i da se nadam u neku pravdu, ali moja uloga kao majke djeteta koje je preminulo i kao majke dva preostala djeteta ostavim svijet koji je bolji i bezbjedniji – kaže Vera.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu