Iako otac četvoro djece, Labotić nije pokazao ni trunke odgovornosti, ni prema porodici, ni prema zakonu.
Njegovo nasilno ponašanje, prekršena zaštitna mjera i navlačenje supruge na konzumaciju narkotika predstavljaju krajnje alarmantne činjenice.
Još je poraznije što je, uprkos osuđujućoj presudi, u jednom trenutku bio pušten na slobodu.
Time se žrtvi šalje poruka da sistem nije u stanju da je zaštiti.
Tek nakon žalbe tužilaštva nasilnik je vraćen u pritvor.
Ovaj slučaj pokazuje da su majke i djeca u paklu nasilja, ali i koliko je važno da pravosuđe dosljedno i hitno reaguje.
Pozadina nasilnika – višestruki prekršaji, dugovanja za neplaćene kazne i posjedovanje droge – ukazuju na dugogodišnje ignorisanje njegovog destruktivnog ponašanja.
Nasilje nad ženama nije porodična stvar, već krivično djelo koje mora naići na snažnu osudu društva i institucija.
Nedopustivo je da počinioci slobodno šetaju, dok se žrtve osjećaju zarobljeno u vlastitom životu.
Djeca iz ovakvih porodica trpe teške traume koje se često prenose kroz generacije.
Zato je borba protiv porodičnog nasilja i zaštita žena istovremeno borba za zdravije društvo.
Potrebni su efikasniji mehanizmi prevencije, brža pravosudna reakcija i stalna edukacija javnosti.
Takođe, važno je raditi na osnaživanju žrtava i jačanju podrške institucija.
Nasilnici ne smiju biti zaštićeni, već procesuirani bez odlaganja.
Tek tada ćemo moći reći da ozbiljno pristupamo problemu nasilja nad ženama.
Labotićev slučaj je upozorenje, ali i poziv na akciju – da nijedna žena ne smije ostati bez zaštite.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu