Pripadnici Žandarmerije nisu htjeli ni da ga legitimišu, odmah su ga prepoznali. To je Vasin tata, a Vasa je dječačić koji boluje od Westovog sindroma, i za čije liječenje se skuplja novac. Plakat humanitarne organizacije koji poziva dobre ljude da doniraju novac za ovog dječaka bio je zalijepljen na Dejanovom automobilu, upravo su to policajci i vidjeli i zato i zaustavili vozilo, ne bili direktno dali svoj doprinos ovoj humanitarnoj akciji. A to je potom pokrenulo lavinu, piše Blic.
Od kada sam objavio post o Žandarmeriji stiglo je 7.000 poruka u roku od četiri, pet dana, a nedavno je održana i humanitarna utakmica za sakupljanje sredstava – kaže Dejan Milunović, otac malog Vase (4), koji boluje od Westovog sindroma.
Vasilije Milunović jedno je od djece za koje fondacija “Budi human” skuplja novac. Do sada je poslato 12.557 poruka, odnosno skupljeno 80 evra i 1.477.191,50 dinara. To je nešto manje od 12.400 evra, a Vasi je za liječenje, kako nam je rekao njegov otac, potrebno 15.000 evra. A Dejan, a sa njim i Vasa, došli su u žižu javnosti nakon Dejnove objave na Fejsbuku. Naime, on je pisao o tome kako su ga zaustavila dva pripadnika Žandarmerije, i umjesto da ga legitimišu, kao što je očekivao, dali su mu novac za sinovo ličenje.
– Nisam znao šta da kažem. Ostao sam bez rijči. A srce ‘oće da pukne – opisao je tada Dejan Milunović ovu scenu.
A danas nam je rekao da će se uskoro saznati kada će početi Vasino liječenje.
– Za par dana idemo kod ljekara, pa ćemo saznati kad počinje terapija matičnim ćelijama u Novom Sadu. U inostranstvu bi to bilo mnogo skuplje, jer košta i put, i boravak u drugoj zemlji… Potrebno je da od majke uzmu koštanu srž iz kuka, a onda venski daju Vasi – objašnjava Dejan, koji priznaje da ni sam ne razume u potpunosti ovaj postupak, ali učiniće sve da pomogne svom sinu.
– Najlakše je ostaviti ga da leži, ali to nije rješenje. Sve ću da probam da mu pomognem – decidno kaže ovaj otac, i ne gubi nadu.
Kad vidite Vasu, ne možete da vjerujete da je bolestan, kaže njegov tata. Sam se okreće u krevecu, pomjera ruke i noge, može i da se pridigne dok leži na stomaku, ali ne može sam da ustane.
– Takođe, oštećen mu je vid – oči su zdrave, ali nervi nisu, ljekari kažu da on sve vidi crno i belo.
Dejan se uzda u buduće liječenje, jer je fizikalna terapija za Vasilija pravo mučenje, kaže. A pritom je i skupa.
Kada je sakupljanje novca u pitanju, Dejan priča i o njegovom “susretu” sa Žandarmerijom.
– Jedan od momaka, koji je stajao sa moje strane vozila, pitao me je da li skupljam novac za dijete sa slike, ja sam potvrdio, i on i on mi je pružio pare. Prvo nisam htio da da uzmem. Koliko mi je to bio lep gest, opet je malo neprijatno kad me ljudi zaustave na ulici i daju mi pare, onako, u zemlju da propadnem. Drugo je kad ide na račun.
Tako je počelo i jedno prijateljstvo
Nakon tog gesta, sa žandarmima se pozdravio, i – svako svojim putem. Međutim, jedan od njih, sa suprugom je došao na humanitarnu utakmicu za Vasu, i tada su se ove dvije porodice i sprijateljile.
– Od ranije sam čuo za Vasu. Pokušavao sam da pošaljem poruku, ali nešto nije moglo s mog telefona. Onda sam zaustavio auto, i vidio njegovu sliku na prozoru. Odmah sam pitao Dejana je li to njegovo d9iete, i mogu li da doniram ovako. Bukvalno sam i zaboravio da sam u uniformi, samo sam htio da pomognem kao čovjek – rekao nam je humani policajac Vladan B. (35).
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu