Mališani, a i oni malo stariji, sa ushićenjem su pohrlili u školske klupe. Srećni što će vidjeti svoje drugare i naučiti nešto novo. Ipak, nije svima školska godina počela sa osmijehom, bar ne onim pravim, djetinjim, iskrenim.
Već u prvim danima po polasku u treći razred, M.J. je preživio vršnjačko nasilje i, kao i ranije, ćutao. Iz straha od osvete. Njegova majka Ana je sasvim slučajno saznala šta se dogodilo tog utorka.
Trebalo je da bude održan roditeljski sastanak. Došla sam u školu, htjela da zagrlim i poljubim sina kada sam vidjela podlive i modrice na njegovom vratu. Bila sam van sebe, a on je samo ponavljao da “nije ništa strašno” i da će mi pričati kad stignemo kući – priča majka zlostavljanog osnovca.
Oporavljajući se od prvobitnog šoka, prišao je dječak, kaže Ana, i objasnio šta se sve desilo. On je spasio njenog sina. Ispričao je sve što uplašeni dečko nikome nije rekao bojeći se da mu maloljetni nasilnik ne vrati brutalnim batinama.
– Nakon prvog časa u popodnevnoj smjeni, na malom odmoru, moj sin je izvadio knjigu iz engleskog i flašicu sa vodom. Došao je dječak iz njegovog odjeljenja, uzeo tu flašicu i potrčao, dok je moj sin krenuo za njim. Ubrzo je dječak moje dijete odgurnuo i počeo da ga davi. Da se nije pojavio dječak koji je malo krupniji i odvojio nasilnika od mog djeteta, ne smijem ni da pomislim šta bi se desilo – priča i dalje potresena majka.
Uslijedio je pokušaj razgovora sa majkom problematičnog dječaka, priča sagovornica Blica, i njen komentar: “To je uradio? Kazniću ga”, potom susret sa učiteljicom koja je “vrisnula kada je vidjela modrice”, zatim i roditeljski sastanak, dok je M.J. otišao kući. Po odlasku u svoj dom, Anu je sačekao novi šok.
– Dijete mi je bilo blijedo kao kreč i treslo se. Odmah smo otišli kod ljekara gdje su mu konstatovane povrede. Mom potpuno zdravom sinu skočio je šećer na 8,5, od stresa. Poučena sličnim iskustvima, odlučila sam i da sina odvedem kod psihologa. On je miran, voli da se druži, nije se branio jer ga nisam vaspitavala da bude siledžija. Bojala sam se da ne počne da se povlači u sebe – priča ona.
Pijavila je policiji, a škola ne reaguje
Kako kaže, već “milion puta se žalila direktorki, učiteljici, psihologu, pedagogu…” i ništa nisu preduzimali kako bi sankcionisali zlostavljanje koje se ponavlja.
– Pričali su mi da ne ide to tako brzo, već da će riješiti problem korak po korak. Ovo nije prvi put da ga maltretiraju, ali jednostavno nema pomoći. Zato sam otišla i u policiju gdje su me pitali zašto ih niko nije obavijestio. Kada sam objavila na društvenim mrežama fotografije sa informacijama o incidentu, zvali su iz škole i rekli da to skinem. Pokušavaju ponovo da zataškaju. Nisu ni svijesni koliko sve što se desilo opasno. Šta da su bili u kupatilu? Ko bi ga spasio? – pita se zabrinuta majka.
Iz škole nema komentara
Uprkos pokušaju da se stupi u kontakt sa direktorom OŠ “Heroj Radmila Šišković”, nije bilo uspjeha, bar ne za sada. Zaposleni su rekli da su direktor i stručna služba odsutni, te da se pozovem sutra.
“Ja sam sljedeći”
Kako objašnjava Ana, nije prvi put da pojedinci iz III/1 maltertiraju pojedine đake.
– Zimus je drugi dječak olovkom isjekao mog sina po vratu. Prošlo je. Niko nije odreagovao. Dječak koji je davio mog sina, maltretira i druge đake. Majka jednog učenika mi je prepričala strahove svog sina. Rekao joj je: “Sad sam ja na tapetu. Obično njega tuku, pa poslije mene” – prepričava razgovor zabrinuta majka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu