Majka, koja se obratila redakciji Srpskainfo, napisala je da je to tekst lične prirode. I jeste.
Zbog svega što im se dešava. Počinje riječima kako je mlađi sin ljetos dobio epilepsiju.
– Kada se to desi to je nešto što niste očekivali, sa čime se mirite i nastavljate dalje. Jedino možete da birate način na koji ćete se nositi sa tim. Onim koji će vas potpuno devastirati ili onim koji ćete nastaviti život što kvalitetnije. A mi smo izabrali da „idemo dalje“. Moj klinac je ove godine prvačić. Stigao je i taj veoma važan momenat u životu. Naravno, kao i svi prošli smo testiranje, sistematski i sve što je bilo potrebno za upis u školu. A onda se sredinom ljeta desio napad, pa drugi i dijagnoza epilepsije. Agonija oko same bolesti i komplikacije koje su uslijedile potrajale su, meni kao vječnost, ali dobrih mjesec I po dana – navodi ona u svom postu.
Kada je dobio terapiju, stvari su se smirile i iskoristili su par dana da odu na more. A onda su krenule pripreme za školu. Mlađi sin ići će istu onu u koju ide i stariji brat.
– Konsultovala sam ljekare, kako specijaliste, tako i opšte prakse oko polaska u školu. Svuda sam dobila isti odgovor: „nastavljate dalje život normalno, on ide u školu kao i sva druga djeca uz određene mjere opreza kako ne bi napadi bili izazvani ako je moguće i protokol koji bi trebalo ispoštovati u slučaju napada.” Par dana prije početka školske godine, odlazim do škole da ih obavijestim o novonastaloj situaciji. Dobijam odgovor da o protokolu u slučaju napada i svega ostalog dogovorim sa učiteljem/učiteljicom po prijemu prvaka. Osim da će dan prije početka škole biti upriličena priredba, te da ćemo tada saznati ko su učitelji i smijene, nemam nikakvu drugu informaciju. To nas dovodi i u vrlo nezgodan položaj što se tiče terapije, jer lijek se uzima na 12 sati bez izuzetka, a ja ne znam kada nastava počinje i kako da uzimanje lijeka tempiram par dana ranije u odnosu na nastavu. Ali i pored toga, odgovor me je umirio jer je značio da počinjemo sa školom bez problema – navodi ona.
Došao je dan prijema, održana je priredba. Razgovarali su sa učiteljicom u čiji je razred dječak bio raspoređen. Majka je pokušala da joj prenese proceduru, kako su njoj objasnili doktori. Sutradan, 1. septembra došli su kao i svi ostali na prvi dan škole.
– Učiteljica je bila uplašena što ga ostavljam na nastavi. S puno razumijevanja prihvatam njen strah, potpuno opravdano, jer i sama sam konstantno uplašena. Pozvana sam na razgovor sa upravom škole tokom koga mi je suptilno skrenuta pažnja da ne bi bilo poželjno da ostane na nastavi ukoliko i ja ne ostanem u pratnji, što u datom trenutku nije opcija, a ni dugoročno rješenje, niti je medicinski ili zakonski potkrepljeno. Kao neke od razloga naveli su situaciju u kojoj ako bi mu se potencijalno desio napad u odjeljenju koje proji preko 20 učenika, učiteljica bi imala problem i šta sa ostalom djecom te mogućom neažurnost hitne pomoći oko dolaska, dok mi imamo potpuno suprotno iskustvo što se tiče hitne, koja je stigla u par minuta od početka poziva – riječi su ove hrabre mame.
Nakon obavljenog razgovora, sa djetetom je napustila školu, bez rješenja i bez škole u koju će ići, sa pitanjima: „Koja će ga škola primiti?“ i „Koliko vremena će mi trebati da nađem takvu školu uz sve obaveze i brigu o njemu?“
-„Ipak nećeš ići u istu školu kao tvoj brat.“
-„Zašto?“
-„Nisu htjeli da te prime.“
– „Mama, zašto nisu hteli da me prime u tu školu?“
– „Zato što si ti Spajdermen, a u tu školu ne primaju Spajdermene. Ti ćeš ići u bolju školu.“
Banjalučku osnovnu školu, koju je dječak upisao, kontaktira je redakcija Srpskainfo kako bismo čuli šta ima da kažu na ovo.
Odgovor još nismo dobili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu