U ovoj svetinji je djecu krstio i najbolji teniser na svijetu Novak Đoković, u nadi da će njegove nasljednike Sveti Vasilije Ostroški čuvati od svakog zla.
Takođe, u nedjelju kada se slavio praznik posvećen ovom velikom čudotvorcu i pjevačica Marija Šerivoić je krstila sina, ali i političarka Milica Đurđević Stamenkovski svoje blizance.
Dela Svetog Vasilija Ostroškog poznata su i izvan granica Srpske pravoslavne crkve. Sve više dolaze i pripadnici drugih vjera, te se kraj kivota Svetog Vasilija uznose molitve i na našem i na stranim jezicima. Mnogi donose djecu da krste baš ispred moštiju, a sve popularnije je da dječaci dobijaju imena upravo po čudotvornom svecu.
Neobično biranje kuma
U ovom manasrtiru je normalno da ljudi odaberu kumstvo sa nekim od posjetioca, a da ga prije nisu ni poznavali. I dok se neki ljudi na taj način spoje i izgrade velika prijateljstva, dešavalo se da se pojedinci više nikada ne vide. Međutim, jedna Ljubica nije htjela to da dozvoli, te je potražila svoje kumove preko Fejsbuka u aprilu 2020, pokazavši da da se empatija među ljudima, ipak, nije izgubila.
Naime, posjetila je Ostrog 2019. godine u povratku sa ljetovanja u Crnoj Gori, želeći da voj svetinji krsti unuka, a onda je i ona sama bila kuma jednoj djevojčici Sofiji iz Niša.
– 15. avgusta 2019. godine, u Crkvi Svetog Stanka pod Ostrogom, bila sam kuma na Krštenju djevojčici Sofiji iz Niša. Bila je sa mamom i bakom. Kad smo se rastajale ukucala sam broj telefona Sofijine mame u svoj telefon i vjerovatno nisam upamtila, jer smo svi žurili. Tako sam izgubila svaki kontakt sa njima. Molim Vas, ako ih neko poznaje, neka mi pomogne da ih nađem – napisala je tada na društvenoj mreži, u nadi da će što pronaći Sofiju i njenu porodicu, prenosi Stil.
Do poznanstva je došlo na neobičan način, te se na kraju dogodilo i duplo krštenje.
– Ja sam našla kumu za mog unuka, a Sofijina mama je mene zamolila što sam ja rado prihvatila i to se tako desilo. Sofija je bila sa mamom i bakom. Ostala je ta slika gdje su Sofijini mama i baka kao i moj unuk i suprug. Ja sam tada ukucala broj u telefon, ali nešto je ispalo da nisam mogla više da ga nađem. Zato sam objavila na društvenoj mreži da tražim kumove što je i uspjelo, tako da je sada sve u redu – objašnjava.
Ispostavilo se da je jedna od žena koja je vidjela Ljubičinu objavu, zapravo, majka od djeteta koje ide sa Sofijom u školu.
– Stalo mi je da u ovim teškim vremenima čujem da li su porodica i Sofija dobro. Zato sam objavila na Fejsbuku sliku i dala kontakt. Prvo se niko nije javljao, a onda se ispostavilo da je od tih mnogobrojnih žena koje su dijelile tu objavu, jedna od njih ima dijete koje sa Sofijom ide u razred. Tako da smo se čule i sad sam nekako spokojna – zaključila je.
Period od Božića do Krstovdana je vrijeme kada treba izbjegavati krštenje jer je tad iščekivano krštenje Isusa Hrista, i označeno je kao kritično vrijeme. Takođe, vodi se računa da se krštenje ne obavlja tokom posta i subotom, koji važi za dan posvećen mrtvima.
Pravila o krštenju koja bi trebalo znati
Krštenje može da se obavi u hramovima, manastirima i crkvama gde ima krstionica, a može i u domu roditelja, ako je neophodno. Može da se izvrši bilo kog dana, u svako doba dana i noći, ukoliko postoji potreba za tim. Ali ne bi trebao za vrijeme posta i subotom, jer je subota dan za mrtve.
Naročito je dobro ako se obavi praznikom, da se dete i roditelji tog dana pričeste. Za ovaj svečani događaj treba pripremiti krsnicu – platno bijele boje, veličine od jednog do jednog i po metra, u koje se dijete uvija poslije krštenja. Od nje se, potom, djetetu sašije košuljica, benkica ili jastučić za spavanje.
U nekim krajevima je običaj da se dijete, kada počne krštenje, zavija u očevu bijelu košulju, sve dok ne bude kršteno vodom. Bijela košulja i krsnica simbolizuju nevinost, čednost i bezgrešnost, jer je bijela boja simbol duhovne i tjelesne čistote. Potrebno je i ulje, po mogućstvu maslinovo, kojim se dijete pomazuje.
Kum kupuje svijeću u crkvi (može da se kupi nekoliko dana ranije, pa da se ukrasi). Negdje je običaj i da se ponesu jedan ili dva velika bijela peškira, kao i krstić za dijete. Zbog organizovanja svečanog ručka, crkva preporučuje da se krštenje obavi u dan kada se mrsi. Ukoliko se krštenje obavlja uz post, obavezna je posna hrana.
Smatra se da roditelji čine veliki grijeh ako tada pripremaju mrsnu hranu. Poslije krštenja, voda kojom se dijete krsti prosipa se na mjesto gdje se ne gazi, ili se izlije uz neki kalem, ili u cvijeće u kući. Kosica koju sveštenik odsiječe pri krštenju stavlja se u vosak, pa se i ona stavlja na neki kalem ili se čuva u kući kao uspomena na ovaj veliki događaj u životu djeteta.
Svijeća koja se pali na krštenju, takođe se čuva u kući kao draga uspomena.
Najvažnija pravila koja se poštuju još od davnina prilikom posjećivanja Ostroga
Jedno od glavnih pravila kada se posjećuje svetinja jeste da svaki vjernik treba da pristupa čistog srca u molitvi, u nadi i veri u moć Svetog Vasilija Ostroškog. U manastiru se ljudi mole za zdravlje, svoje bližnje, porodicu, a posećuju ga i pripadnici drugih vjera.
Ljudi se često pitaju “ko ne smije da uđe u manastir Ostrog”, ali ukoliko poštujete pravila ponašanja manastira i pristupate čistog srca, svako je dobrodošao.
Na ulasku u manastir postoji istaknuto i pravilo oblačenja – žene treba da nose suknje i marame, a muškarci pantalone i majice dugih rukava. Poklonici dobre volje, nose i darove monasima, to može biti, kafa, šećer, ulje i drugi darovi, takođe ostavljaju se dobrovoljni prilozi. Vjernici nakon poklanjanja moštima Svetog Vasilija Ostroškog, mogu da zapišu na papirićima imena za zdravlje i za upokojene koje monasi čitaju u molitvama.
Postoji staro pravilo koje se poštuje u narodu i koje glasi da sa Ostroga ne smijete ništa da uzmete iz manastira, čak ni kamen i cvijet. Vjernici mogu u manastirskoj prodavnici da uzmu osveštanu vodu i ulje iz kandila.
Po legendi, Sveti Vasilije svake noći obilazi manastir, pa monasi ujutro zatiču crne tragove na čarapama svetitelja. Zato verujući narod koji kreće put Ostroga često, pored ulja i vina, na dar svecu nosi i štrikane vunene čarape. Vjernici takođe donose stvari bliskih ljudi koji ne mogu da posjete svetinju, ostavljaju ih da prenoće pored kivota, a onda ih nose dragim ljudima.
Takođe, postoji vjerovanje da ne treba pričati da ćete posjetiti manastir, a onda da ne odete, već da se u svetinju ide iznenada i bez velikog plana, odnosno kako se vjeruje – “kada vas Sveti Vasilije pozove”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu