Šest dana kasnije, bio je mrtav. Brod MV Ital Libera bio je bez kapetana, a njegovo tijelo posada nije imala gdje da skladišti. Apsolutno svi su postali izloženi zarazi. Šest nedelja brod je bio zarobljen kod Džakarte, a posada nemoćna da pronađe ijednu luku koja bi primila Angelovo tijelo uprkos svim apelima za pomoć.
Tijelo kapetana Kapura je tek ovog mjeseca vraćeno u rodnu Italiju, a njegova ožalošćena porodica, supruga Patrisija, sin Angelo i ćerka Marija, i dalje traže odgovore o njegovoj smrti i o tome kako su brinuli u njemu na moru. Čitav ovaj slučaj još jednom je u prvi plan stavio pomorce i ono kroz šta oni prolaze za vrijeme pandemije.
Iako je porodica konačno dobila telo svog voljenog Angela, to i možda i neće dati odgovore kojima se dugo nadaju. Kako na brodu nije postojala adekvatna prostorija za skladištenje tijela, to znači da je Angelovo tijelo čuvano u magacinskom prostoru šest nedjelja.
– Bez da idemo u detalje, jasno vam je kako je sve to moglo da izgleda. Nisam ni sigurna da će moći da se uradi obdukcija – kaže Rafaela Lorna, advokatica koja zastupa porodicu.
Smrt na moru
Kapuro je čitav život proveo na okeanu, radeći na tovarnim brodovima i kruzerima. Njegova supruga Patrisija Molard (61) mu je bila saputnik kad god je putovao zbog posla. Lorna kaže da su počeli da se zabavljaju kada su bili baš mladi i da su živjeli jedno za drugo.
– Ne mogu ni da zamislim kroz šta ona sada prolazi – rekla je advokatica.
Par je živio u La Speciji, luci na italijanskoj rivijeri, a Marija (34) i Angelo (38) žive nedaleko odatle.
Kapuro je iz Trsta 27. marta otputovao kako bi preuzeo komandu na brodu Ital Libera, koji je trebalo da ide na 25-dnevno putovanje do Azije. Dan ranije testiran je negativno na kovid-19. Letio je preko Dohe i Johanesburga i 28. marta stigao je u južnoafričku luku Durban.
Nekoliko dana kasnije, 1. aprila, Ital Libera je zaplovila ka Singapuru. Sutradan je kapetan počeo da pokazuje simptome kovida-19. Neprestano je kašljao, grudi i mišići su ga boljeli, počeo je da se bori za dah. Njegova porodica se zabrinula, jer su mejlovi koje im je slao postali čudni i nerazumljivi. Kada su pokušali da se čuju sa njim, jedva da je mogao da prozbori od kašlja, a i veza je bila loša jer su bili udaljeni hiljadama kilometara daleko.
Kapuro je 7. aprila pao u krevet, više nije mogao da ustane. Jedan mornar je bio zadužen da mu donosi hranu i lijekove. Kao kapetan broda, Kapuro je bio imenovan i kao medicinski tehničar, tako da nikog drugog na brodu nije bilo ko bi mogao da mu pomogne. Mnogi brodovi koji idu na međunarodne ture nemaju medicinare u posadi. Umjesto toga, pomorac koji je prošao osnovnu medicinsku obuku dobija dodatnu odgovornost za pružanje zdravstvene pomoći.
Ove dužnosti samo su “trešnjica na vrhu šlaga”, s obzirom na gomilu obaveza koje pomorci imaju zbog smanjenog broja ljudi na brodovima, kaže Fabricio Barselona, koordinator iz Sindikata radnika u međunarodnom transportu. On kaže da se broj brodova sa “nebezbjednom posadom”, odnosno onih koji plove sa manjim brojem ljudi nego što to standardi propisuju, povećao tokom pandemije. Ograničenja zbog pandemije otežala su kompanijama prebacivanje pomoraca do i sa brodova.
Rezultat toga je da manji broj ljudi radi istu količinu posla. A posada koja je na brodu je preumorna, jer su mnogi nedeljama ili mjesecima ostali duže nego što je to ugovorom bilo predviđeno – objašnjava Barselona.
– Pomorci su navikli da imaju dosta posla, ali tokom pandemije obim posla se povećao. Sada moraju i da obavljaju inspekcije jer inspektori ne smeju da se ukrcavaju zbog kovid mjera, a to je dodatni posao pomorcima koji i inače rade šest do sedam dana u nedjelji – kaže Barselona.
Zbog situacije sa “nebezbjednom posadom” pomorci su rastrzani. Ne znaju da li pre da vrše inspekciju zbog sigurnosti plovila, da budu na komandnom mostu ili da brinu o kolegi kojem nije dobro.
– To je previše obaveza i rezultira lošijom medicinskom njegom na brodu – kaže Barselona.
Odbili da ga prebace u bolnicu
Kapuro je sam sebe liječio paracetamolom i uzimao kiseonik koji je postojao na brodu, kažu članovi njegove porodice. Kada je shvatila da mu se stanje naglo pogoršava, supruga Patrisija je stupila u kontakt sa vlasnikom broda, kompanijom Italia Marittima, predstavništvom korporacije sa Tajvana Evergreen Marin Corporation. U pitanju je ista korporacija u čijem vlasništvu je brod Ever Given, koji je danima u martu blokirao Suecki kanal.
Patrisija je zahtevala da se Kapuru obezbedi medicinska njega i da, ukoliko je potrebno, bude transportovan sa broda u najbližu bolnicu. Njen zahtev je, kako kaže, odbijen.
Kapuro je 11. aprila uradio brzi kovdi-test i dobio negativan rezultat, objašnjava Patrisija. S obzirom na to da nije vjerovala u rezultat testa, odmah je pozvala operatere i ovog puta izričito zahtevala da organizuju transport njenog supruga u bolnicu. Niko joj nije uslišio molbe.
Dan kasnije, Kapuro je pozvao svog sina, koji se takođe zove Angelo i rekao mu da ga zove jer je čuo da je veoma zabrinut.
Mladi Angelo je slagao oca, jer nije hteo da ga dodatno opterećuje. Rekao mu je da ne brine i da vjeruje svom ocu i da zna da će biti dobro. Sljedećeg jutra Kapuro je preminuo.
Infekcija na brodu
Brod je bio na tri dana plovidbe od Singapura. Patrisija je odmah zvala “Italia Marittima”, tražeći da zahtijevaju intervenciju vojnih brodova ili da Kapurov teretnjak vrate u najbližu luku.
Tada je, prema rečima advokatice Lorne, počela “groteska i nehumana odiseja”.
U saopštenju koje je izdala kompanija Italia Marittima navodi se da su kompanija, italijansko ministarstvo spoljnih poslova i više ambasada Italije tražile od brojnih država da preuzmu Kapurovo tijelo. Prema njihovim rečima Indonezija, Singapur, Malezija, Tajlan, Vijetnam, Južna Koreja, Filipini i Južna Afrika uvele su kovid mere koje zabranjuju iskrcavanje i repatrijaciju posmrtnih ostataka.
– Kako je brod bio usidren nedaleko od Džakarte, dvojici članova posade, koji su bili u bliskom kontaktu sa Kapurom, dozvoljeno je iskrcavanje – tvrdi Patrisija.
Ipak, ostaje nepoznato da li su bili zaraženi korona virusom, kao i da li je došlo do širenja zaraze na brodu Ital Libera.
U saopštenju koje je 6. maja izdao Hapag Lojd, partner Evergreen-a, navodi se da je bilo slučajeva zaraze među posadom, ali nije navedeno koliko je bilo oboljelih.
Nakon toga je naređeno da se brod usidri u luci u Džakarti i bude u karantinu 14 dana.
– Dok je brod bio usidren, ukrcali su novog kapetana, ovog puta poštujući kovid protokole – tvrdi Angelo Kapuro mlađi, prenosi CNN.
Novi kapetan je morao da provede u izolaciji sedam dana pre ukrcavanja na brod, tvrdi Angelo. On vjeruje da je život njegovog oca moga da bude spasen da su dozvolili iskrcavanje i da provede vrijeme u izolaciji nakon što je pokazao prve simptome.
– To je moglo da spasi mog oca – kaže Angelo.
Advokatica Lorna je tražila od tužioca u La Speciji da pokrane istragu o smrti kapetana Kapura, kako bi se utvrdila eventualna krivična odgovornost.
Porodica tuži kompaniju za nepružanje pomoći tokom povrede na radu. Tužilac je naredio da tijelo preminulo kapetana bude vraćeno u Italiju u što kraćem roku kako bi se uradila obdukcija. Italia Marittima odbila je da komentariše slučaj dok traje istraga i zabranila je svojim zaposlenima da komentarišu isti za medije.
Evergreen Marine nije ni odgovorio na pitanja CNN o slučaju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu