Njegove snažne veze sa engleskom krunom i tamošnjim masonima zapravo su kamen temeljac ovdašnjeih tajnih društava.
Kada je stupio na tlo Engleske na posljednjoj dionici puta iz Kenterberija u London popeo se na krov kočija da bi što prije ugledao veliki grad.
– I sâm sam se sebi krstio i čudio u kakav me je blaženi čas mila mati moja začela. Gdi sam ja ovo sad? Ko li sam ja? Činjaše mi se kao da sam se iznova u nekakav novi svijet rodio. Neobično predstavljaše mi se postignuti: jesam li ja onaj isti koji prije nekoliko dana s mojim komšijom Nikom Putinim, iz Banata, sve pokraj Begeja u Srem, a odavdje u crveni hajdučki opanci s Atanasijem pokraj Dunava u Horvatsku u velikoj itošti iđah? Sad na pokrovu takovog intova (u koji za ulesti valja se penjati po merdevinama) sjedim kao neki rimski diktator, i pobijedivši ljutu skudost i surovog mučitelja ubožestvo, aki u pobjedonosnom trijumfu ulazim u slavniji i ljepši grad nego je ikada Rim bio, vmenjajući sebe tako blagopolučna zato što ga vidim i u njega ulazim aki bi sav moj bio prekrasni London – napisoa je on.
Inicijaciju u tajne redove je prošao u Beču i Haleu.
Dositej Obradović, pravim imenom Dimitrije, rođen je u selu Čakovu, u rumunskom dijelu Banata 1739, a po nekim izvorima 1742. godine. Poslije završene osnovne škole 1758. odlazi u fruškogorski manastir Hopovo gdje dobija monaško ime Dositej. Ubrzo napušta manastirski život i odlazi u Dalmaciju, gdje tri godine provodi kao učitelј.
Potom boravi u Grčkoj, pa u Smirni, gdje je naučio grčki jezik i stekao osnovna znanja iz filozofije i književnosti. Preko Albanije i Venecije ponovo se vraća u Dalmaciju, gdje priprema svoja prva djela. Boraveći i školujući se u Beču, Modri i Bratislavi, upoznaje se s racionalističkom filozofijom i idejom prosvjetitelјstva, kada se i zainteresovao za kulturno-prosvjetne i socijalne reforme. Obišao je Italiju, Rumuniju i zadržao se izvjesno vrijeme u Sremskim Karlovcima, tadašnjem najznačajnijem srpskom kulturnom centru.
Potom je u Haleu slušao filozofiju i teologiju, a u Lajpcigu fiziku kod tada čuvenih profesora. U Lajpcigu je štampao svoje programske spise: „Pismo Haralampiju“, „Život i priklјučenija“, „Sovjeti zdravago razuma“ i “Basne”. Putovao je zatim u Pariz i London, gdje je prevodio Ezopove basne sa grčkog na engleski. Trinaest godina je živio i radio u Beču i četiri godine u Trstu i Veneciji.
Godine 1807. odlazi u Srbiju, oslobođenu od petovjekovnog turskog ropstva, i tu provodi pet posljednjih godina života. Karađorđe ga postavlјa za prvog ministra prosvjete, a Dositej 1808. osniva Veliku školu – koja je preteča univerziteta, te Bogosloviju Srpske pravoslavne crkve 1810. godine.
Za Dositeja Obradovića ne postoje pouzdani podaci o inicijaciji u red slobodnih zidara. Po nekima, on je bio iniciran u Trstu, a po nekima u Haleu. Do sada nije pronađen nijedan dokument o njegovoj inicijaciji. Međutim, za Dositeja se sa sigurnošću može reći da je bio masonski pisac, jer je ideje i ideologiju slobodnog zidarstva duboko utkao u svoje cjelokupno djelo. Čak se može reći da njegovo djelo u ovom obimu i značaju bez masonskih ideja i načela ne bi ni postojalo.
Dositej Obradović je jedna od najljepših ikona srpske masonerije. Iako ne postoji arhivska građa kojom bi se potvrdila njegova inicijacija u bratstvo slobodnih zidara, s pravom možemo tvrditi da je Dositej bio mason. Dositej je bio oduševlјen geometrijom, za koju je smatrao da je božanska nauka kojom se stiže do poznanja istine i uz pomoć koje može da se upravlјa životom. U jednom svom djelu (”Klјučić”) Dositej kaže: ”Neka ne ulazi ovdje ko ne zna geometriju”, smatrajući da se uz pomoć geometrijske metode stiže u nebo, a da prosvijećeni um savladava sve zablude.
Kada se posmatraju grafička rješenja na Dositejevim knjigama očigledno je da su u to vrijeme i na ovaj veoma jasan način masonski simboli propagirani i izlagani pogledima neupućenih. U Dositejevom djelu ”Mezimac”, koje je objavlјeno za njegovog života, slikar Teodorović je naslikao Dositejev portret sa simbolima svevidećeg oka, uroborosa, ugaonika, šestara, Minervine sove, obrađenog kamena. Teodorović je bio Dositejev poznanik i on je svakako mogao znati da je Dositej mason, a i dobiti njegovo odobrenje da ga predstavi u masonskom ozračju.
Kada je naš istaknuti književnik Georgije Magarašević 1830. godine objavio izbor iz Dositejevih spisa pod naslovom ”Duh pisanija Dositejevih”, na naslovnoj strani te knjige prikazan je hram koga sa istoka obasjava svjetlo, a naslikani su ugaonik, šestar, mistrija, globus i baklјa. Dimitrije – Dositej Obradović je bio masonski pisac i veliki preteča ideje masonerije na tlu bivše Jugoslavije i današnje Srbije. Jedna od loža VRLS nosi njegovo ime.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu