Komplikovana istorija Srbije od oslobođenja Turaka do Miloševe smrti, u velikoj mjeri djelo je zakulisnih akcija Tome Vučića Perišiča. On je definitivno bio vješt političar, lukav čovjek, spreman na sve kako bi progurao svoje interese ili interese stranih sila sa kojima je sarađivao.
Knez Miloš Obrenović je bio priprost čovjek, samoživ i veoma bahat. Iako je uspio da Srbiju oslobodi od turske vlasti, bez velike pomoći Tome Vučića Perišića ne bi se dugo održao na vlasti.
Istoričari smatraju da je Miloš bio nezainteresovan da uđe u masoneriju, ali da je ipak poštovao masone oko sebe poput Tome Vučića Perišića, koji je bio iniciran u ložu u Carigradu. Lože u Turskoj su uglavnom radile pod patronatom ruskih, francuskih i engleskih loža. Smatra se da je za inicijaciju Perišića tokom izgnanstva (1840-41.) u Carigradu najzaslužniji general Mihailo Čajkovski, emisar poljskog kneza, evropskog masona Adama Čartoriskog.
Čartoriski je bio emisar ruske politike, koji je održavao prisne veze s ložama Francuske i Engleske, sa ciljem oslobođenja Slovena od Austrije i Turske. Za Srbiju su tajni krugovi u Parizu i Londonu smatrali da se najbrže može osloboditi, zatim im postati saveznica protiv Austrije. Smatra se da je sve te ideje Milošu plasirao Toma Vučić Perišić, koji je u jednom momentu bio glavni pobornik približavanja knjaza Miloša Engleskom uticaju.
Milorad Bošnjak je u zanimljivoj studiji “Obrenovići i evropska tajna društva” pomno opisao sve veleobrte i političke aktivnosti “čovjeka iz sjenke” Tome Vučića Perišića, koji je zapravo bio tajni vladar Srbije u tom periodu. Učestvovao je u svrgavanju Miloša sa vlasti i njegovom protjerivanju, te postavljanju na vlast Miloševog sina Mihajla.
Zanimljivo je da su Turci 1841. godine tražili od Vučića Perišića da napravi prevrat u Srbiji i zbaci kneza Mihaila Obrenovića. On krajem avgusta 1842. godine preko Zemuna, Pančeva i Smedereva stiže do Kragujevca, gdje mu se, izdajom nekoliko oficira, predaje regularna vojska, što je bio znak za početak bune u većini okruga Srbije. Poslije sukoba sa Mihailovim pristalicama kod Kragujevca i Žabara, u kome je prilaženje dijelova Mihailove regularne vojske Vučiću izazvalo pometnju i poraz kneževih pristalica, knez Mihailo je pobjegao u Zemun.
Toma Vučić Perišić 1842. predvodi državni udar za zbacivanje kneza Mihaila. Sa ciljem uspostave vlasti suparničke dinastije, kneza Aleksandra Karađorđevića, sina vođe Prvog srpskog ustanka Đorđa Petrovića Karađorđa.
Toma Vučić Perišić sam nikako nije mogao postati tajni i javni gospodar Srbije bez sigurnih veza, podrške tajnih družbi i obavještajnih službi velesila, pogotovo Turske. Godine 1851. Perišić je postao mason lože “Ali Koč”, te je još više ojačao svoju vlast iz sjenke u Srbiji. Nekoliko puta Vučić Perišić je pokušao da ubije Kneza Miloša Obrenovića, ali nije uspio. Stvari mu izmiču iz ruku.
Miloš se ponovo vraća na presto poslije Svetoandrejske skupštine 1858. godine, kada radikali dolaze na vlast. Miloš se konačno sveti Tomi Vučiću Perišiću tako što ga zatvara u jednu zatvorsku bolnicu, gdje ovaj naprasno umire, o čemu svjedoče memoarski spisi Vladimira Jovanovića.
Toma Vučić Perišić je pretjerivao u svojim zakulisnim radnjama, pa je tako izdao i svoju masonsku braću, koji su mu, vjerovatno, u surovim vremenima preko Svetoandrejske skupštine i presudili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu