Istoričar Slobodan Klajkić piše da se na jednoj prilično oštećenoj fotografiji iz 1918. godine vidi Pijade u neposrednoj blizini prestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića, na dočeku regenta u Beogradu, po okončanju ratnih dejstava u kojima je prestolonasljednik učestvovao.
Kljakić smatra da su Pijade i prestolonasljednik imali zajedničke masonske interese. Upravo je Moša Pijade mogao biti taj koji je zastupao ideju Jugoslavije i predočio je Aleksandru Karađorđeviću, pa potom Titu.
Tokom oslobodilačkog rata je bio u partizanima. Kao ugledni mason imao je veliki uticaj na Josipa Broza Tita. Učestvovao je u stvaranju odluka Drugog zasjedanja AVNOJ i prvog Ustava FNRJ. Poslije Drugog svjetskog rata bio visoki državni i partijski funkcioner.
Vladimir Dedijer i Moša Pijade napravili su prijedlog za Tita da se na teritorijama Bosanske Krajine i Hrvatske na kojima Srbi žive u većini konstituiše posebna federalna jedinica, ali je Tito to odlučno odbio.
Kao revolucionar i član ilegalne KPJ, Moša Pijade je 1925. zbog štamparske krivice osuđen na 20 godina zatvora i potom na robiji preveo ,,Kapital” Karla Marksa. Potpisao je taj prevod kodnim imenom M. Porobić, pod kojim je i primljen u masonsku ložu ,,Pobratim“.
Za istoriju masonerije u našim krajevima od velikog značaja su bili odnosi sa Grcima, sa kojima nas od vizantijskih vremena vežu slični interesi. Slobodnozidarsko tijelo Vrhovni savjet Grčke je 10. maja 1912. uzdigao na 33. stepen desetoricu srpskih masona. Među njima je bio Đorđe Vajfert, koji je izabran za velikog komandera Vrhovnog savjeta Srbije. Poslije osnivanja Vrhovnog savjeta Srbije, 13. maja 1912, obavljeno je svečano i ritualno osvećivanje masonskog hrama u Beogradu, u Studeničkoj ulici. Primajući staroškotski sistem, srpski masoni su konačno stekli samostalnost, koja je brzo, poslije samo pet mjeseci, potvrđena na internacionalnoj konferenciji slobodnih zidara, održanoj u Vašingtonu od 7. do 12. oktobra 1912.
Srpsku masoneriju na skupu u Vašingtonu zastupao je Dušan Miličević (1869-1939), čiji je izvještaj o tom važnom događaju objavljen 1914. u prvom broju masonskog diskretnog glasila ,,Neimar“. Dušan Miličević je, po povratku u Srbiju i ulasku u rat, ispoljio 1913. posebnu, ličnu vojničku hrabrost, zbog čega je odlikovan Ordenom Belog orla i Ordenom za hrabrost.
Miličević je bio sin poznatog srpskog industrijalca i hotelijera Đorđa Miličevića, koji je i sam bio mason. Iniciran je prvo u ložu “Sloga, rad i postojanstvo” 1889. godine. Miličević je od 1930. postao starješina lože “Sloga rad i postojanstvo”. Od aprila 1934. godine pa do svoje smrti bio je veliki majstor Velike lože Jugoslavije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu