Magazin

Masonerija na tlu bivše Jugoslavije: Prve lože Srba graničara

Sredinom osamnaestog vijeka, kako piše istoričar Ivan Mužić, u Hrvatskoj su prosto cvjetale brojne masonske lože.

Seoba Srba, slika Paje Jovanovića
FOTO: PAJA JOVANOVIĆ/WIKIPEDIA

Prije pojave masonerije u Srbiji, brojni Srbi koji su živjeli u Dalmaciji, Krajini ili Slavoniji postali su slobodni zidari.

List “Politika” je pisala da je u Glini 1764. godine počela s radom prva masonska loža na teritoriji proširene otadžbine. Bila je to i prva masonska loža na Balkanu koja je ponijela naziv “Ratno prijateljstvo”, pošto su je činili isključivo oficiri iz hrvatskog graničarskog puka. Među njima i oficiri Srbi, čija su prezimena sačuvana od zaborava: Knežević, Bogović, Orlić i Miksić.

Ložu “Ratno prijateljstvo” u Glini je osnovao grof Ivan Drašković, a potom je na njegovu inicijativu 1773. u Varaždinu osnovana i loža “Savršeni savez”. Sljedeće godine počele su svoj život loža u Zagrebu “Prudencija” (“Mudrost”), a u Osijeku loža “Vigilancija” (Budnost). Njihovi članovi bili su i oficiri Srbi, graničari – Prodanović, Bogojević, Petrović, Čolić i Mikši. U ložu “Prudencija” biće primljen i Maksimilijan Vrhovec, profesor u biskupskom sjemeništu i kasniji zagrebački nadbiskup, u čiju će čast masonske lože, kasnije osnivane u Srbiji, nositi njegovo ime.

Drašković je bio u sjajnim odnosima s masonima iz Budimpešte učlanjenim u tajnu organizaciju “Magnanimitas”. Kada je 1776. godine u Budimu osnovana loža “Magnanimitas” (Velikodušnost), među njenim članovima, od Srba, bili su paroh iz Pešte Đorđe Milivojina, austrijski general Pavle Davidović i veliki narodni prosvetitelj, učitelj i književnik Stefan Vujanovski.

Pročitajte još

Iako za to ne postoje materijalni dokazi, neki autori poput Marka Lopušine smatraju da su budimpeštanskoj loži “Magnanimitas” pripadali Dositej Obradović i Vuk Stefanović Karadžić. Vuk Karadžić je nekoliko mjeseci 1813. proveo u Budimpešti, gdje je živio u zgradi gdje se nalazila kafana “Kod zlatnog jelena”, sa pozlaćenim jelenjim rogovima ispred ulaza kao ukrasom. Tada je pisao svoju „Pismenicu serbskoga jezika (po govoru prostoga naroda)“, koja će promijeniti njegov život i učiniti ga našim najvećim jezičkim reformatorom.

U blizini te kafane nalazila se i zgrada gdje su se okupljali članovi lože “Magnanimitas”, te se opravdano vjeruje da je mladi Vuk tamo bio iniciran. Čak i da nije zvanično postao mason, ideje slobodnih zidara bile su privlačne svakom mladom intelektualcu tog vremena.

Loža “Magnanimitas” je bila u veoma prisnim odnosima s bečkim ložama, gdje je kasnije Vuk Karadžić mogao da sretne brojnu zidarsku braću.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu