Magazin

Masonerija na tlu bivše Jugoslavije: Uticaj ruske emigracija na srpsku masoneriju

Kada su poslije oktobarske revolucije u Rusiji 1917 godine, ruske izbjeglice nagrnule u Evropu, veliki broj se naselio u Srbiji.

Beograd 1926. godine
FOTO: SLIKE STAROG BEOGRADA/FACEBOOK/SCREENSHOT

U studiji Ostoje Đurića “Ruska literarna Srbija 1920 1941”, pominje se cifra od preko dva miliona Rusa koji su u talasima bježali u Evropu pod udarom Lenjinove “crvene revolucije”.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata prije revolucije Rusija je svoju ratnu proizvodnju organizovala u državnim i privatnim fabrikama. Rad ovih drugih objedinjavao je Zemgor ( Savez odbornika oblasnih i gradskih samouprava), zapravo udruženje industrijalaca povezano sa liberalnim političarima. U vezi s tim, ruski istoričar Oleg Ajrapetov navodi da su značajan dio preduzetnika, generala i liberalnih političara zapravo tvorili jedan koruptivni krug.

Naime, cijene troškova u državnim fabrikama bile su nekoliko puta manje od onih iz privatnih. Elem, ti generali, preduzetnici i liberalni političari predstavljali su jednu od glavnih struja u Februarskoj revoluciji.

Oni su činili krugove eserovskog, “lijevog” krila ruske beloemigrantske zajednice u Jugoslaviji.

Slobodan Kljakić piše da su : “Odmah po dolasku u Beograd 1924, svoj neprikosnoveni autoritet u zastupanju interesa ove grupacije esera uspostavili su Vladimir Lebedev i Fjodor Mahin, preko organizacije “Zemgor”, na čijem su čelu bili, ali i preko Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine SHS.

Prema jednom tajnom elaboratu Udbe, Lebedev je ministarstvu “koristio u obavještajnoj službi, pošto je uspio da ubijedi nadležne faktore da su eseri ti koji imaju najbolje veze u SSSR i sledstveno i najtačnije informacije o tamošnjim prilikama.

Pročitajte još

Svojom umješnošću i korišćenjem raznih masonskih uticaja Lebedev je uspio da u krugovima visokih funkcionera jugoslovenskog ministarstva spoljnih poslova stvori sebi prijateljske veze, među kojima su najvažnije bile sa Stanojem Pelivanovićem, Božidarom Purićem, Ivom Andrićem i Konstantinom Fotićem, navodi se u povjerljivom elaboratu Udbe. U tom dokumentu je na listi “prijatelja beloemigracije”, na dvadeset šestom mjestu, navedeno ime Ive Andrića, koji je “bio u prijateljskim vezama sa Vladimirom Lebedevim.

Lebedev i Mahin su obojica bili slobodni zidari. Kao “lijevi” eseri stigli su iz Praga u Beograd baš zahvaljujući masonskim vezama između Tomaša Masarika i kralja Aleksandra Karađorđevića.

Ali ne samo to: i Lebedev i Mahin su svoja znanja, umijeća i vještine stavili na raspolaganje sovjetskim tajnim službama, čiji su se pripadnici snažno infiltrirali u rusku belogardejsku zajednicu u Kraljevini Jugoslaviji.

Tokom rata, kao sovjetski obavještajac od formata, Fjodor Mahin je do 1943. bio i među četnicima Draže Mihailovića i među Titovim partizanima. Već u godinama, kraj rata je dočekao kao general-lajtnant Jugoslovenske armije”.

Mahin je osnovao beogradski Zemgor 1924. godine i imao podršku bogatih industrijalaca. Ova kancelarija pronalazila je posao Rusima u Srbiji, a veliki dio intelektualne elite zaposlio se na našim univerzitetima.    

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu