Dolazi do granice zabranjene zone, na kojoj se nalazi policijska patrola i pazi da neko ne pređe, ostavlja kesicu i vraća se u kola. S duge strane te granice iz automobila izlazi osoba koja dolazi do vrećice, uzima je i vraća se u svoj automobil.
Osobe iz zatvorenih područja mogu telefonom da naruče od prijatelja ili rođaka neku potrepštinu ili lijek koje ne mogu da kupe u zoni zaraze, jer je već nestala sa polica trgovina i apoteka.
Prijatelji ili članovi porodice, koji su ostali na “zdravoj” strani, nabavljaju potrebno i donose kupljeno na put. Ne dao bog da se međusobno približe manje od 10 metara, a kamoli rukuju. To su prizori koji se vide na fiktivnoj granici između “dobra” i “zla”. Novinari i snimatelji te prizore mogu da posmatraju i snime, ali samo sa određene udaljenosti. Međutim, ni to im ne garantuje da će nakon povratka u grad iz kojeg izvještavaju i dalje moći da rade, jer ne znači da će biti primljeni u redakcije ili na mjesta odakle se javljaju za svoje TV stanice.
Mi smo, na primjer, prije ulaska u prostorije EBU u Rimu radi javljanja uživo za HRT sa krova zgrade u kojoj se nalaze studiji EBU, morali potpisati obrazac da nismo bili u području pokraj tzv. crvene zone, pa ni na sjeveru Italije. I to treba da uradimo ako dolazimo dva puta dnevno, kao da u međuvremenu možemo skočiti do sjevera Italije, piše Večernji list.
Jedanaest mjesta zatvoreno
U izolovanom području, koje obuhvata 11 mjesta, Bepe Severnjini, komentator lista Korijere dela sera, nije mogao da uđe u studio državne televizije RAI u Milanu, mada su ga urednici zvali da u emisiju, samo zato što je rođen u mjestu Krema, iz kojeg je žena koja je umrla na odjeljenju onkologije u bolnici u Bergamu nakon čije je smrti otkriveno da je bila zaražena virusom korona. Dakle, i Severnjini možda ima virus korona.
Njemački novinar, dopisnik Frankfurter algemajne cajtunga iz Rima, koji prati i Grčku, u petak, kad se već nalazio u Brindiziju kako bi se s kolima ukrcao na trajekt, telefonirao je u hotel koji je bio davno rezervisao da kaže kako će doći kasno u noć. Kada su na recepciji čuli da dolazi iz Italije, bez obzira na to što je rekao da posljednjih mjesec dana nije bio na sjeveru Italije, rekli su mu da ne primaju Italijane, ni sve druge koji dolaze iz Italije.
U četvrtak su u Udruženje stranih novinara u Rimu došli ministri spoljnih poslova i zdravstva, Luiđi di Majo i Roberto Speranca, kako bi nam objasnili da je Italija sigurna, da je zatvoreno manje od 0,01 odsto italijanske teritorije i 0,08 odsto italijanskog stanovništva u izolaciji, te da svi ostali mogu putovati svuda po svijetu, kao i da svi turisti mogu dolaziti u ostale dijelove Italije. Histerija, panika i strah, međutim, nemaju granica. I ona fiktivna granica oko tzv. crvene zone ne može odvojiti stvarnost od čovjekove psihoze.
U 11 mjesta unutar zatvorene zone (Bertoniko, Kazalpusterlengo, Kastelgerundo, Kastiljone D’Ada, Kodonjo, Fombio, Maleo, San Fiorano, Somalja, Teranova dei Paserini) zabranjeno je javno okupljanje, sva su događanja otkazana, zatvorene su škole, javni uredi, fabrike i prodavnice koje ne prodaju osnovne namirnice. Javni je saobraćaj je obustavljen, a ni vozovi se ne smiju zaustavljati u stanicama tih mjesta, već moraju da projure kroz njih.
Kodonjo je postalo najčuvenije mjesto, jer je iz njega prvi bolesnik zaražen virusom korona, 38-godišnji menadžer fabrike multinacionalne kompanije Unilever, koja je sada zatvorena i njenih 160 radnika na prinudnom je odmoru, kao i svi zaposleni sa tog područja. Virusom korona zaražena je i njegova 38-godišnja trudna supruga. Ima onih iz crvene zone koji tu situaciju nazivaju i “vedrom” jer nisu bolesni i mogu biti s porodicom, malo prošetati sa djecom, odnosno imaju iznenada slobodnog vremena, o kome su ranije mogli samo da sanjaju. Istovremeno, strijepe da će taj “odmor” pogoditi ekonomiju, preduzetnike…
Vedra strana izolacije
Kad je otkriveno da je 38-godišnji zaposleni Unilevera zaražen koronavirusom, u kompaniji je zavladala panika. Stigla je ljekarska ekipa. Svima koji su bili u kontaktu s 38-godišnjakom uzet je bris. Idućih dana situacija se smirila, fabrika ne radi, ali neki zaposleni poslove koje mogu obavljaju od kuće.
Tako se sve više širi tzv. “smart-posao”, odnosno rad od kuće na kompjuteru, koji je posebnim programom povezan sa onima u preduzeću. Posebno je takav posao uznapredovao u Milanu, a nakon što su i u tom gradu zbog virusa korona zatvorene neke fabrike, proširiće se još više. Možda će se i nakon prestanka uzbune koju je izazvao taj virus nastaviti sa radom iz vlastitog doma. Središtem gradića Kazalpusterlenga malo se ljudi šeta, prodavnice su zatvorene… Nakon nedjelju dana u izolaciji, ljudi su se navikli da budu zatvoreni u svojim domovima. Jedino se stvori red ispred apoteke prije nego što se otvori. Kupuju se sredstva za dezinfekciju. Zasad je snabdijevanje hranom dobro, kamioni imaju dozvolu ulaska kako bi dopremili sveže prehrambene proizvode. Na granici između “nezdravog” i “zdravog” dijela teritorije policija je stroga i pušta samo one sa dozvolom. Ostali moraju da se vrate odakle su došli. Inače, mjesto Kazalpusterlengo je važan logistički centar, ali kamioni više ne saobraćaju.
Ljudi su zabrinuti za budućnost. Kao da je sve stalo i više se neće pokrenuti. Niko još nije rekao kada će se ponovo početi s radom. Mještani s toga područja preko javnih mreža iznose svoja osjećanja. Shvataju da izolacija stvara neku vrstu osjećaja izvan vremena i prostora. Kao da je uveden policijski čas.
Trg mučenika slobode u mjestu Kurtarolo, u Venetu, pokrajini koja je poslije Lombardije najviše pogođena korona virusom, prazan je, kafić “Shanti” pokraj gradske većnice je zatvoren.
U sportskom centru jedino otac i sin igraju fudbal. U tom gradiću, udaljenom 15 kilometara od Padove, dogodila se tragedija.
Na Dan zaljubljenih se u sjedištu Alpinaca (red vojske) sastalo 16 bivših vojnika. Sedmorica su nakon te večere bili pozitivni na virus korona.
Najteže je zdravstveno stanje 67-godišnjaka smještenog u bolnicu u Padovi. Članovi njegove porodice takođe su pregledani. Unuka, koja ima osam godina i ide u školu u mjestu Limeni, ali živi u Kurtarolu, takođe je pozitivna na COVID-19 mada nije imala simptome. Roditelji su bili negativni. Drugi dan ujutro objavljena je poruka u kojoj načelnica mjesta Martina Ročo dobija obavještenje da su tri osobe pozitivne na virus korona, a među njima i pomenuta djevojčica. Njeno ime i fotografije su za tren oka objavljeni na svim društvenim mrežama.
Poslije svakog četa vijest o tome širila se kao što se šire krugovi u moru kad se baci kamen.. Neki su osim fotografija te djevojčice objavili i fotografije njenog razreda, drugi fotografije njene porodice, djeda…
Otvorena je sezona “lova” na tu osmogodišnju djevojčicu. Prvi je primjetio šta se događa načelnik mjesta Limena Stefano Tonaco, prijatelj djevojčicinog oca, i javio mu o tome. Vijest o djevojčici koja je pozitivna na virus korona, ali nije imala simptome, izašla je i na stranicama jednog portala. Tonaco je nazvao načelnicu Kurtarola i kritikovao je zbog onoga što je učinila. Martina Ročo, međutim, nije ništa o tome znala. Odmah je pozvala prijatelja oca djevojčice i pitala ga da li hoće da mu pred kuću pošalje gradskog stražara, jer su je već bili okružili novinari i oni koji su se bunili što je djevojčica u svojoj kući, kao da hoće da je linčuju. Cijela porodica je u samoizolaciji, a ima i onih koji ih zovu telefonom i preko interfona i uznemiravaju.
Ne, hvala, sa stražarom pred vratima bismo još više bili obilježeni kao da smo žrtve kuge – odgovorio je otac djevojčice načelnici, ali je potom podnio i tužbu zbog narušavanja privatnosti. Rekao je da se sve pretvorilo u lov na vještice i mržnju prema nevinoj djevojčici.
– Osjećamo se napadnutim i prijeti nam nasilje. Pitam se kakvi su to ljudi koji mogu učiniti tako nešto – rekao je. Kćerki je, kaže, objasnio da virus korona pod mikroskopom liči na vjenčić cvijeća sa mnogo malih crvenih latica.
– To sam joj rekao da ne bude preplašena i zabrinuta i da shvati da joj ti ‘cvjetići’ neće učiniti ništa nažao – rekao je otac, koji je zabrinut ne samo za zdravlje svoje djevojčice, već i zbog toga kako će je kad sve to prođe prihvatiti u školi. Uz to, zabrinut je i zbog svog oca, djevojčicinog djeda, koji je trenutno na intenzivnoj njezi. Eto zašto ne treba objavljivati imena bolesnika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu