Društvo

“Medvjedi hodaju oko kuće, ali drago ti kad ih sretneš, jer komšija nemaš”: U zavijanom selu kod Pala teško nabavljaju hranu

Dvadeset dana nakon što je u opštini Pale u FBiH proglašeno stanje prirodne nesreće, prva mašina pokušava očistiti snježne nanose na zavijanom seoskom putu ka Brdarićima. Većina mještana ipak ostaje u blokadi, jer do sela mogu samo terenci, a do brojnih zaselaka jedino traktori. Nekad je u Brdarićima živjelo oko 50 porodica, a danas ih je pet. Sistem ih je raselio, kaže Enes Škulj, koji već 21 godinu sa suprugom pokušava živjeti od vlastitog rada.

“Medvjedi hodaju oko kuće, ali drago ti kad ih sretneš, jer komšija nemaš”: U zavijanom selu kod Pala teško nabavljaju hranu
FOTO: AVAZ/RAS SRBIJA

Kada sam se vratio, kupio sam pet ovaca i jednu kozu i sada imam manje stado. Uzmem hranu u oktobru i do maja ne idem nikud. Koliko ima da je proglašena elementarna nepogoda, a niko nije došao da očisti put. Čistim sebi da ne zapadnem – priča Enes.

Ne vjeruje da će za nekoliko godina u Brdarićima biti života.

– Evo, i sada dolaze medvjedi, vukovi i lisice. Između kuća medvjed hoda. Ali, neka i životinja. Vidiš je i drago ti, jer nemaš komšije da sretneš – kaže Enes.

Supruga Seada Škulja zimi boravi kod sina u Prači kako bi bila bliže ambulanti. Sead tvrdi da bi, da je odnos vlasti drugačiji, bilo više i povratnika.

– Kad su izbori, glasaj za ovog, glasaj za onog, a kad je pročistiti snijeg – nema. Onda hodaj pješice gore-dolje, ako možeš – nosi na leđima, a ako ne možeš – krepaj – dodaje on.

Prazna duša

Njegov sin Sabahudin mnogima je od pomoći. Nekoga doveze, nekome prebaci hranu ili pomogne da se iščupa iz snijega.

– Brdarići su dali mnogo života, mnogo heroja i ne znam što su zaboravljeni. Kad ovdje dođem, prazna mi je duša. Ovo će se završiti tako što će ostati samo medvjedi da žive – kaže Sabahudin Škulj.

S brašnom na leđima, koje im je Sabahudin dovezao iz pet kilometara udaljene Prače, Šefik i Ibrima Hodžić idu kroz snijeg ka svojoj kući.

Foto: Avaz/RAS Srbija
Foto: Avaz/RAS Srbija

– Ja uz potok izlazim kući, sve nosim na leđima, a srčani sam bolesnik – priča Ibrima Hodžić.

I Rabija Sablja, živi u snijegom zametenim Brdarićima. Do njene kuće, na brdu iznad sela, može se doći samo pješice, pa zbog snijega i starosti Rabija ne može ni na sinov grob, nekoliko stotina metara od kuće, piše Avaz.

– Ustaneš, raskidaš snijeg, drva uneseš, sve ti, nema niko drugi. Tako deveram i eto ti – priča Sablja.

Bila je sama u kući i u trenucima smrti supruga.

– Nema tri mjeseca kako je umro. Neobično mi, da ti ne mogu kazati. Tri godine nije mogao raditi ništa, samo je u kući bio, nedostaje mi – dodaje ona.

Ševala Hodžić bez pomoći sina, koji svakog petka i subote dolazi iz Sarajeva, teško bi preživjela.

– Dvaput joj donosio hranu na leđima. Ja ne mogu hodati bez toljage, a prsti otekli pa jedva i hljeb zamijesim – pokazuje Ševala.

(Avaz)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu